Naslovna » Magazin » Arhiva » #53 » ....

Trs i mladice

Galin E. Jordan
"Ja sam pravi čokot, a moj Otac je vinogradar. Svaku lozu na meni - koja ne rađa roda - on uklanja, i čisti svaku koja rađa rod - da više roda donosi. Vi ste već čisti zbog reči koju sam vam govorio. Ostanite u meni i ja ću ostati u vama. Kao što loza ne može da donosi rod sama od sebe - ako ne ostane na čokotu - tako ne možete ni vi, ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, vi ste loze. Ko ostaje u meni, i ja u njemu. taj donosi mnogo roda, jer bez mene ne možete ništa činiti. Ako ko ne ostaje u meni, toga izbacuju kao lozu i suši se, - nju skupljaju, bacaju u vatru i spaljuju." (Jovan 15:1-6 EČ)

Pre sedam godina uselio sam se u kuću u kojoj i danas živim. Jedan od poslova koje sam prvo obavio je bio da u dvorištu iza kuće posadim mali vinograd. Prve godine ubrao sam četiri bobice grožđa. Sledeće godine ubrao sam nekoliko grozdova. Od tada svake godine imam obilnu berbu. To je bilo prvo grožđe koje sam ikada uzgojio. Mnogo toga je trebalo još da naučim.

Jednog dana uzeo sam Novi zavet. Sasvim slučajno, otvorio sam Evanđelje po Jovanu 15. Dok sam čitao, moj je rad u vinogradu odjednom postao višestruko poučan. Po prvi put sam shvatio značenje Isusovih reči.

Kao prvo, moj vinograd mi govori da trs ne daje rod. Samo mladice daju. Grožđe je jedno od najneobičnijeg višegodišnjeg voća. Ono rodi samo ako svake godine izrastu nove mladice. Ovim se objašnjava zašto je potrebno kresati lozu sve do trsa. Na taj se način podstiče rast novih mladica. Loza cveta i grožđe raste samo ako su mladice posve nove.

Isus i oni koji su ga slušali dobro su znali kako se grožđe uzgaja. Ovo je znanje dalo značenje poređenju. Isus je u crkvi ustanovio verovanje da kvalitet ploda zavisi i od trsa i od nege dobrog vinogradara: "Ja sam pravi trs i moj je Otac vinogradar".

Trs i mladice podsećaju na drugu sliku koja se koristi da se opiše crkva - ne sliku muža i žene. Nijedan nije celovit bez drugog. Što se grožđa tiče, da bi berba bila dobra, mora postojati trs - učitelj, i rodne mladice - njegovi verni sledbenici. Da bi berba bila dobra one moraju dati svoj puni doprinos.

Kvalitet

Moj mi vinograd govori i o kvalitetu. Imam četiri vrste grožđa. Trs određuje vrstu grožđa. U doba Isusa trsovi su se rasađivali vegetativno, kao što i ja rasađujem svoje četiri vrste. To znači da se kvalitet trsa održava. Isus je trs i on određuje kvalitet ploda na mladicama.

Tako je i sa hrišćanima. Trs, koji ne nosi roda, određuje vrstu ploda koji donose mladice. Isus je trs. Ako smo njegovi i ako on živi u nama, tada će plod koji mi donosimo biti nalik Hristu.

Nega

Moj vinograd u dvorištu takođe mi govori da moram brižljivo negovati mladice ako hoću da nešto sa njega uzberem. One se moraju nemilosrdno, ali vešto kresati. Svaku mladicu koja ne donosi roda treba bez ikakve milosti odseći, da se obezbedi prostor za mladicu koja donosi rod. Time se obezbeđuju krepkost i pupoljci koji su neophodni da bi berba bila dobra. Ako hoćemo da plod bude obilan i dobrog kvaliteta potrebno je da se rađaju nove mladice. Bog je vinogradar. Ako mu to dozvolimo, Dobri vinogradar će odstraniti iz našeg života sve što nam smeta zdravom (dobrom) razvoju, ali samo uz naš pristanak. Imamo, a u Hristu ćemo i uvek imati slobodu da sami odlučujemo o svom predanju Bogu.

Ako hoću da mi berba bude obilna, moram savršeno održavati svoj vinograd. Zemlja mora uvek biti bogata hranljivim materijama. Srećom, korenje trsa je duboko, ali nije bitna samo dubina. Zemljište koje sam kupio obrađivano je godinama, ali je slabo obnavljano. Zato sam naneo gomile đubriva da obogatim tlo, tlo koje će pogodovati oplodnji. Isus i njegovi slušatelji bili su svesni potrebe da se trs uzgaja. Mi, koji smo mladice ovog doba, nalazimo hranu u štovanju, molitvi i proučavanju Biblije. Tako održavamo plodnost. Bog nas na ovaj način stalno oplemenjuje.

Moje trsove potrebno je negovati, okopavati i đubriti. Ako zemljište nije veliko. na njemu nema dovoljno prostora za mašine. Da bih održao vlažnost, moram raditi svojim rukama. Isto tako moram uništiti zaperke. Duboko korenje i plodno tlo ne vrede mnogo, ako zaperci ostanu, oni će isisati hranu i vlagu koju bi trebalo da upije grožđe.

Oko mog vinograda nalazi se ograda. Kao i Palestinci u vreme Isusa, neki moji susedi drže koze, čak ni najpitomija koza na svetu neće sebi uskratiti zadovoljstvo da pojede grožđe u susednom dvorištu. Zato je nama, mladicama Isusovim, potrebna ograda da nas zaštiti od razbojništva ovog sveta. Crkva, čiji smo članovi, jeste ova ograda. Moguće je, da je Isus imao ovo na umu kada je molio da njegovi sledbenici budu u svetu, ali da ne budu od sveta. Crkva je zajednica koja istovremeno štiti svoje članove od sveta i šalje ih u svet. Bez ove zaštite, ostali bi smo bez ploda. Neke crkve znaju dobro da paze na svoje ograde. Zato su crkvama potrebne starešine.

Berba

Moj mi vinograd, takođe, govori da se do berbe stiže samo uz molitve Bogu. Berba je dar Božji, čak iako On deluje pomoću prirode. Bezbožništvo podiže svoju ružnu glavu kad god nećemo da priznamo izvor svakog dobra i savršenog dara. Narod Palestine u Isusovo doba dobro je znao da je berba od Boga. Mnogi činioci, među koje spada i vreme, koje nisu mogli da kontrolišu, bili su nepredvidivi i neizvesni. Dug period lošeg vremena može nastupiti, kao što se to redovno dešavalo u prošlosti, i poremetiti normalni tok poljoprivrednih radova.

Kada se javi odgovor na poziv Evanđelja, da li zahvaljujemo Bogu za berbu? Da li pokazujemo hrišćansku ljubav aktivno? Da li se ta ljubav ispoljava u pomoći koju pružamo novim obraćenicima da bi mogli uzrasti u zdrave hrišćane?

Kvalitet grožđa zavisi od toga kakva se pažnja posvećuje berbi. Malo prljavštine, malo zagađenja i grožđe, ili proizvodi od njega, mogu postati skoro neupotrebljivi. Isus koristi ovu činjenicu da uči pažljivom postupku sa plodom Evanđelja. Koliko je dobro to što činimo kad kao hrišćani pokušavamo nekog da pridobijemo za Hrista? Da li su naše reči, naš pristup, naši stavovi, naš svakodnevni život takvi da nehrišćanin može u nama videti Isusa i početi da ga voli?

Niko se ne rađa kao vešt radnik u vinogradu Gospodnjem, već se takvim može samo postati. Ponekad vidimo samo krajnje rezultate, a ne i proces kojim ljudi postaju sposobni radnici. Mučan je proces naučiti kako da razumemo druge i saosećamo sa njima, kada da ćutimo, a kada da govorimo. Ove se sposobnosti stiču sa zrelošću, sa puno prakse, uz patnje i prisustvo Duha Božjeg u nama. Neki ljudi nikad i ne steknu te sposobnosti. Moramo biti emocionalno objektivni. Neka pogrešna osoba koja u pogrešno vreme kaže nešto pogrešno na pogrešan način može sprečiti pristup ljudi carstvu Božjem!

Šta je govorio Isus? Kako su oni kojima se on obraćao razumeli njegove reči? Jedno je sigurno. Objasnio im je da berba, upotrebljivost krajnjeg proizvoda i količina zavise od njih. Ako ostanu u njemu, berba će biti obilna. Ako pokažu da učitelj živi u njima, on će se svima očitovati. On živi u svim učesnicima njegove berbe ako mu oni otvore svoja vrata.

Izvor: Iskre 5 / 1985.
Tagged: duhovnost| rast|
"Greh svoj kazah Tebi, i krivice svoje ne zatajih; rekoh: Ispovedam Gospodu prestupe svoje; i Ti skide s mene krivicu greha mog."
- Psalam 32:5

ZA DANAS

IZDVAJAMO




ANKETA

-

INDEKS TAGOVI

PRATI NAS

Posete/Statistika
Danas: 985
Ukupno: 5872144
Generisano za: 0.001''

W3C XHTML 1.0
W3C CSS

Internet izvor: http://siont.net/magazin/arh/053/03.php
Ovaj tekst je preuzet/odštampan sa sajta SIONSKE TRUBE - http://www.siont.net/.
Uslovi i prava za korićenje ovog materijala su dati na stranici: http://www.siont.net/garancije.php.