Naslovna » Magazin » Arhiva » #12 » ....

Ljubavna priča

nepoznati autor

Jednog dana probudio sam se rano ujutro da posmatram izlazak sunca. Ah, lepotu Božijeg stvaranja je nemoguće opisati. Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno delo. Sedeo sam tamo i osetio Božiju prisutnost pored sebe.

On me pitao: "Da li me voliš?"

Odgovorio sam: "Naravno, Bože! Ti si moj Gospod i Spasitelj!"

Zatim je pitao: "Da si telesno hendikepiran, da li bi me još uvek voleo?"

Bio sam zbunjen. Pogledao sam dole na moje ruke, noge i preostalo moje telo i iznenadio se koliko stvari mogu uraditi, koje sam jednostavno mislio da mi pripadaju. I odgovorio sam: "To bi bilo teško, ali ja bi te još uvek voleo."

Onda je Gospod rekao: "Kada bi bio slep, da li bi i tada voleo ono što sam stvorio?"

Kako bih mogao da volim nešto ako to ne mogu da vidim? Onda sam pomislio na sve slepe ljude u svetu i kako su mnogi od njih voleli Boga i Njegovo stvaralaštvo. Pa, odgovorio sam:"Teško je zamisliti, ali ja bih te i tada voleo."

Onda me Gospod pitao: "Da si gluv, da li bi i tada slušao moju reč?"

Kako bi mogao čuti išta ako bi bio gluv?Onda sam shvatio. Za slušanje Božije reči ne trebaju nam samo naše uši, nego naša srca. Odgovorio sam: "To bi bilo teško, ali ja bih i tada slušao tvoju reč."

Zatim je Gospod opet pitao: "Ako bi bio nem, da li bi i tada slavio moje ime?"

Kako bi mogao slaviti bez glasa? Onda sam shvatio: Bog želi da ga slavimo iz naših srca i duša. Nije važno kako nam glas zvuči. I slavljenje Boga nije uvek sa pesmom. Kada smo ustrajni u zahvaljivanju rečima i u nevoljama mi dajemo Bogu hvalu. Pa sam odgovorio, "Iako ne bi mogao pevati, ja bih i tada slavio Tvoje ime."

A Gospod je opet pitao: "Da li me zaista voliš?"

Sa ubeđenjem hrabro i snažno, odgovorio sam odlučno: "Da Gospode! Volim te zato što si ti jedini istiniti Bog!" Mislio sam da sam dobro odgovorio, ali...

Bog me je upitao: "ZAŠTO ONDA GREŠIŠ?"

Odgovorio sam: "Jer sam samo čovek i nisam savršen."

"Zašto onda u danima mira odlutaš tako daleko? Zašto samo u danima teškoće moliš najiskrenije?"

Odgovorile su samo suze.

Gospod je nastavio: "Zašto pevaš samo na sastancima i susretima? Zašto me tražiš samo u vreme slavljenja? Zašto moliš tako sebično? Zašto moliš tako neverno?"

Suze su mi neprekidno i dalje klizile niz obraze.

"Zašto me se stidiš? Zašto ne objavljuješ Radosnu vest? Zašto za vreme progonstva, plačeš drugima na ramenu, kada ti Ja pružam moje rame da plačeš na njemu? Zašto tražiš izgovor kada ti dajem prilike da služiš u moje ime?"

Pokušavao sam da odgovorim, ali odgovora nije bilo.

"Tvoj život je blagosloven. Stvorio sam te da ne odbacuješ ovaj poklon. Blagoslovio sam te talentima da mi služiš, a ti se stalno okrećeš u stranu. Otkrio sam ti Moju Reč, ali ti ne napreduješ u spoznaji. Govorio sam ti, ali tvoje uši su bile gluve. Pokazivao sam ti svoje blagoslove, ali tvoje oči su bile slepe. Slao sam ti svoje sluge, ali ti si sedeo lenjo, dok su oni bili oterani. Čuo sam tvoje molitve i odgovorio na njih."

"DA LI ME ZAISTA VOLIŠ?"

Nisam mogao da odgovorim. Kako bih? Bilo mi je neverovatno neprijatno. Nisam imao opravdanje. Šta sam mogao reći na sve ovo?

Kada mi je srce glasno zaplakalo i suze potekle, rekao sam: "Molim te oprosti mi Gospode. Ja nisam dostojan da budem Tvoje dete."

Gospod je odgovorio: "To je moja milost, dete moje."

Upitao sam: "Zašto mi neprestalno opraštaš? Zašto me tako voliš?"

Gospod je odgovorio: "Zato što si ti moje stvaralaštvo. Ti si moje dete. Nikada te neću napustiti. Kada plačeš, saosećam i plačem sa tobom. Kada kličeš od radosti, ja ću se smejati sa tobom. Kada si u nevolji i kloneš, bit ću s tobom i pomoći ću ti. Kada padneš, ja ću te podići. Kada si umoran, ja te nosim. Biću sa tobom do kraja, i uvek ću te voleti."

Plakao sam kao nikada pre. Kako sam mogao biti tako ravnodušan? Koliko sam samo povredio Boga? Upitao sam Ga: "Koliko ti mene voliš?

Gospod je ispružio svoje ruke, i video sam kako su ekserima bile probodene. Kleknuo sam pred noge mog Spasitelja, Isusa. I po prvi put, iskreno se molio.

Ovo je važno za svakoga ko čita. Ovo je nešto posebno, i to zaslužuje da bude poslato dalje. Nemoj ovo samo pročitati i zaboraviti, upotrebi to u svom životu. Pusti Boga u svoj život. Seti se da nas Bog sve voli... Uključujući i tebe. Bog te blagoslovio... Uvek.

Priložila: Nada Muzički.
"Ateizam, to je teoretska formulacija obeshrabrenog života."
- Hari E. Fozdik

ZA DANAS

IZDVAJAMO




ANKETA

-

INDEKS TAGOVI

PRATI NAS

Posete/Statistika
Danas: 604
Ukupno: 5826053
Generisano za: 0.003''

W3C XHTML 1.0
W3C CSS

Internet izvor: http://siont.net/magazin/arh/012/02.php
Ovaj tekst je preuzet/odštampan sa sajta SIONSKE TRUBE - http://www.siont.net/.
Uslovi i prava za korićenje ovog materijala su dati na stranici: http://www.siont.net/garancije.php.