Naslovna » Magazin » Arhiva » #85 » ....

85/2014. - Uvodnik

Uredništvo
"A čamac je bio već mnogo stadija daleko od obale, šiban talasima jer je duvao protivan vetar. Oko tri sata noću, priđe im Isus hodajući po moru. Kad su ga ugledali kako hoda po moru, učenici se prepadoše. 'Utvara!'rekoše i od straha počeše da viču. A Isus ih odmah oslovi govoreći: 'Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!'" (Mt. 14,24-27 SSP)

Učenici su bili preplašeni velikim talasima, tako zatečeni, da su potpuno zaboravili na velika čudesna dela kojima su prisustvovali sledeći Isusa. Oni su se potpuno predali strahu i problemu u kojem su se našli. Neki od njih su verovatno pomislili ili rekli: "Ovo mora da je delo Sotone. Đavo je došao da nas pobije zbog toga, jer smo Njegovi učenici." "Šta smo to loše učinili? Ko od nas ima greh, te nas Bog kažnjava?" "Zašto se ovo dešava nama? Radimo šta nam je On rekao da radimo. Poslušni smo. Zašto nas snađe ova oluja?" "Gde je sada Bog, vidi li On ovo, mari li?" Zaista, u trenucima nevolje i zla, svakome od nas znaju da kroz um prođu ovakve sumnjičave misli.

No, u njihovom najcrnjem času, mi čitamo kako "priđe im Isus". Kako je Isusu moralo biti teško dok ih je gledao kako paniče. On je osećao njihov strah i beznađe. Isus je pomalo odlagao svoj intervenciju, jer je znao da ga nikada neće u potpunosti upoznati niti početi pouzdavati se u Njega dok pun bes oluje ne navali na njih. Isus je planirao da im se otkrije, tako da oni dosegnu krajnju granicu svoje vere u Njega. On je znao da se čamac neće potopiti, već da će ih njihov strah potopiti brže od talasa koji su udarali o čamac.

"Kad su ga ugledali kako hoda po moru, učenici se prepadoše. 'Utvara!'rekoše i od straha počeše da viču." (Mt. 14,26). Učenici nisu prepoznali Isusa u oluji. Videli su sablast - prikazu. Pomisao da je Isus tako blizu, i da je velikim delom deo onoga kroz šta prolaze, nije im bila ni na kraj pameti. Opasnosti na koje svi mi nailazimo s vremena na vreme mogu toliko da nas zaokupe da zaboravimo sve slavne trenutke koje smo doživeli s Njime, i da ne vidimo Isusa aktivnog u našoj zloj situaciji. Umesto toga mi vidimo utvare sumnje.

No, na samom vrhuncu straha, kad je noć najcrnja, oluja najbesnija, vetrovi najglasniji, a beznađe veliko, Isus nam uvek prilazi da nam se otkrije kao Gospodar talasa - Spasitelj u olujama nevolja.

"Glas je Gospodnji nad vodom, Bog slave grmi, Gospod je nad vodom velikom..." (Ps. 29,3 RDK)

Vaša, SIONSKA TRUBA.

Tagged: uvodnik| nevolje| strah|
"Bog će preboleti to što ateisti poriču Njegovo postojanje."
- John B. Priestley

ZA DANAS

IZDVAJAMO




ANKETA

-

INDEKS TAGOVI

PRATI NAS

Posete/Statistika
Danas: 864
Ukupno: 5827891
Generisano za: 0.001''

W3C XHTML 1.0
W3C CSS

Internet izvor: http://siont.net/magazin/arh/085/index.php
Ovaj tekst je preuzet/odštampan sa sajta SIONSKE TRUBE - http://www.siont.net/.
Uslovi i prava za korićenje ovog materijala su dati na stranici: http://www.siont.net/garancije.php.