Naslovna » Magazin » Arhiva » #10 » ....

Kristovo uskrsnuće

Davor Edelinski

Prije otprilike 2000 godina rodio se jedan neobičan čovjek. Neobičan, jer se nazivao Božjim Sinom. Bilo je onih, koji su ga smatrali idealistom. Bilo je i drugih, koji su ga smatrali lašcem i šarlatanom. Neki su ga smatrali običnim luđakom, pa čak su mislili i da je opsjednut zlim duhovima. Bilo je, međutim, i onih, koji su vjerovali njegovim riječima i smatrali ga Bogom, Stvoriteljem i Otkupiteljem od grijeha - Mesijom. Svojim je djelima, taj čovjek, Isus iz Nazareta, pružao brojne dokaze u prilog vjerovanju ovih posljednjih: činio je čuda, proricao budućnost, iscjeljivao bolesne, čak je i nekoliko umrlih oživio, i to ne medicinskim sredstvima. Jedna od stvari o kojima je prilično često govorio bilo je ispunjenje Mojsijevoga zakona - zakona koji je Bog dao izraelskom narodu - u Njemu samome. Govorio je o tome, da će ga bezbožnici uhvatiti i ubiti, a da će on trećega dana ustati iz mrtvih. Tako je i bilo. Njegovi učenici nisu shvatili te riječi sve dok im se nije ukazao nakon svoje smrti, pokopa i uskrsnuća, ali su ipak shvatili. Poslije su se pojavili mnogi, koji su željeli osporiti istinitost tvrdnji onih, koji su svjedočili da je Isus Nazarećanin ustao iz mrtvih; da je bio mrtav, a sada je živ. Govorili su da su zapravo učenici ukrali njegovo tijelo pa počeli pričati bajke, no to jednostavno nije bila istina, jer je Isusov grob bio pod jakom stražom. Potom su govorili da su se Isusove riječi ostvarile, ali u nekakvoj duhovnoj, alegoričnoj sferi; da je Isus živ u sjećanjima onih koji su ga poznavali. Međutim takve su priče najobičnije besmislice. Od toga su se vremena pojavili mnogi koji su željeli osporiti činjenicu da je Isus uskrsnuo, a i dan-danas svijet obiluje njima, no nikome to nije pošlo za rukom. Naprotiv, mnogi koji su pokušali naći znanstvene dokaze da Isus nije uskrsnuo, na kraju su pali na koljena i zamolili uskrsloga Krista, da im oprosti grijehe! Nema tu, naime, nikakve alegorije: u Bibliji je pisano da je Isus uskrsnuo, a to ne znači ništa drugo, nego upravo to što piše: da je Isus uskrsnuo! Bilo bi puno manje problema i na svijetu i u crkvi kada bi ljudi čitali Bibliju onako kako piše, ne namećući joj svoja kvaziproduhovljenja, a često i vrlo duhovita shvaćanja. Čujmo što Biblija ima za reći.

Luka 23, 44 - 24, 8:

44 "Bilo je već oko šestoga sata kad nastane tama po svoj zemlji do devetoga sata. 45 Pomrča sunce, a hramski se zastor razdrije po sredini. 46 Tada Isus vikne jakim glasom: 'Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.' To reče i - izdahnu.

47 Kada stotnik vidje što se dogodi, poče slaviti Boga i reče: 'Zaista, ovaj čovjek bijaše pravednik!' 48 Sva svjetina što se bijaše skupila da prisustvuje tom prizoru, kad vidje što se dogodi, vrati se kući udarajući se u prsa.

49 Podalje su stajali svi njegovi znanci. A tako i žene koje su ga pratile od Galileje i sad to gledale.

50 Uto neki čovjek imenom Josip, vijećnik, rodom iz judejskoga grada Arimateje, dobar i pravedan čovjek - 51 on ne bijaše odobrio odluke i djela drugih - koji je očekivao kraljevstvo Božje, 52 dođe k Pilatu i zatraži tijelo Isusovo. 53 Zatim ga skinu, zavi ga u platno i položi u grob, izduben u pećini, gdje još nitko nije bio položen. 54 To bijaše dan Priprave, i subota je već osvitala.

55 Međutim, žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje pratile su to te vidjele grob i kako bi položeno Isusovo tijelo. 56 Potom se vratiše te pripremiše miomiris i pomast. U subotu se nisu micale prema propisu Zakona.

24 1 U prvi dan sedmice, vrlo rano, žene dođoše na grob, noseći miomiris koji bijahu pripremile. 2 Nađoše kamen odmaknut s groba. 3 Uđoše, ali ne nađoše tijelo Gospodina Isusa. 4 I dok su stajale zbunjene, najedanput im pristupiše dva čovjeka u blistavu odijelu. 5 Njih spopade strah te oboriše pogled na zemlju, a oni im rekoše: 6 'Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji: 7 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan!' ' 8 I one se sjetiše njegovih riječi."

Uskrsnuće Isusa Krista jedan je od najključnijih događaja o kojima Biblija piše, čak bih se usudio reći da je najključniji. Zašto? Zato što je Isusovo uskrsnuće označilo konačno razrješenje jednoga dugoga rata kozmičkih razmjera, rata koji se odigravao u nebeskim sferama, ali ne alegoričnim, nego itekako stvarnim, rata između Boga i sotone. Nije to rat između dobra i zla, između dva relativna filozofska pojma koji postoje da bi jedan drugoga uravnotežili. To je rat između dobroga i pravednoga Boga i zlog otpadnika sotone, koji se drznuo izjednačavati se sa Bogom i pobuniti se protiv njega.

Uskrsnuće Isusa Krista predstavlja temelj kršćanske vjere. Da Krist nije uskrsnuo, kršćanska crkva ne bi imala apsolutno nikakav osnov za svoje postojanje. Nikakav. Ni sva ona čuda i ozdravljenja ne bi bila dovoljna. Apostol Pavao je napisao vjernicima u korintskoj crkvi (1. Korinćanima 15,14.17): "Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera... A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima." Bez Kristova uskrsnuća se Kristova crkva ne bi niti održala, jer su tek par desetljeća nakon njega kršćani bili izloženi stravičnom Neronovom progonu. Cezar Neron je bacao kršćane lavovima, to je njemu i Rimljanima, čini se, predstavljalo odličan oblik zabave. I ne samo to, već je i na razne druge načine brutalno mučio i ubijao kršćane; a crkva je opstala. Ne samo opstala već i narasla. Kako to? Jedini odgovor koji smatram smislenim jest taj da je Krist uskrsnuo i da je bio sa svojim učenicima, kako je i obećao. Gledajte, tu se dijelom radilo i o ljudima koji su u vrijeme Kristova ubojstva i uskrsnuća mogli biti stari i trideset godina i koji su jako dobro bili upoznati sa svim tim događajima. Među njima je jako lako moglo biti onih, koji su osobno vidjeli uskrsloga Krista. Smatram, da je to jedini mogući razlog zbog kojeg nisu pljunuli na Krista, rekli da je to sve obična izmišljotina i bili pošteđeni arene sa lavovima. Ne vjerujem da bi itko od njih pristao na takvu smrt, a da nije bio apsolutno uvjeren u istinitost svojih uvjerenja.

Krist je uskrsnuo i to je povijesna činjenica. Zašto inače brojimo godine od Krista i po Kristu, ako ne zbog toga što se pokazalo da se ne radi o običnom, prosječnom čovjeku?

Zašto je Krist uopće umro? Zašto je dao da ga prijatelj izda, proda, i da ga na namještenom suđenju osude na smrt, i to bez neke naročite optužnice? Zato što je bio uvjeren u svoje ideale? Koje ideale? Isusovo glavno učenje je bilo vezano za oproštenje grijeha u Njemu samome kao Božjem Sinu. To je bio Isusov "ideal". Kakvoga bi smisla taj ideal imao da su Isusa ubili i da se njegove kosti i dan-danas mogu naći u grobu gdje je pokopan? Nikakvog! Isus nije bio idealist, već je otkrivao istinu od Boga. Govorio je kako se ljudi trebaju vladati jedni prema drugima, prema Bogu; kako trebaju živjeti. Učio je da će oni, koji krenu Božjim putem, poslije smrti živjeti vječno u Božjoj nazočnosti, a oni koji to ne žele bit će zauvijek prokleti i bačeni u vječnu tamu namijenjenu sotoni. Ja tu ne vidim apsolutno nikakvih ideala. Ja tu vidim vrlo jasne, direktne i doslovne tvrdnje, kojima ću teško nalijepiti preneseno značenje. Što bi u prenesenom značenju bio pakao? Ili raj? Ili nebesko kraljevstvo? Ili oproštenje grijeha? Ili Isusov drugi dolazak na zemlju? Sve su to Isusova učenja o istinitim stvarnima. To se odnosi i na njegovo uskrsnuće. Zašto je, dakle, Krist morao doći na svijet, biti ubijen i uskrsnuti?

Zato što su ljudi grješni i zbog toga osuđeni na vječno prokletsvo i udaljenje iz Božje nazočnosti. Od onoga dana kada je prvi par ljudi odlučio da neće poslušati Boga već će krenuti svojim putem, svi mi njihovi potomci osuđeni smo na propast od samoga rođenja. Ovaj je svijet daleko od Boga. Ljudi su daleko od Boga. Ne slušaju ga. Ne žele ga čuti. Ljudi žele živjeti po svome, biti kovači svoje sreće, graditi svoj život sa svojih deset prstiju, u svome znoju i sa svojim žuljevima, ali od Boga ni traga. Eventualno u psovkama i ispunjavanju kakvih vjerskih dužnosti, ako su religiozni. Ljudi su daleko, daleko od Boga. Od Boga ih dijeli nepremostivi jaz, njihov grijeh. Sami nikako ne mogu premostiti taj jaz, tu provaliju. Ništa što će ljudi učiniti ne može doprinijeti približavanju Boga i čovjeka. Zato je Krist došao, umro i uskrsnuo: da bi premostio provaliju koja nas je dijelila od Boga. Jedino je on to mogao. Bog, koji je propisao Mojsijev zakon, koji je objasnio kako treba živjeti svaki koji želi otići u nebo, znao je da čovjek zbog svoje grješnosti nije u stanju ispuniti takva mjerila. Zato je došao i sam ih ispunio, a kaznu koja se morala izvršiti (jer Bog je pravedan i svet, a nikako popustljiv) došao je sam pretrpjeti da mi ne bismo morali. Ali zašto? Što ga je na to nagnalo? (Ivan 3,16) Zato što je Bog tako ljubio svijet. Bog tako voli čovjeka da je to učinio, premda nije morao. Htio je, jer nas voli, jer nam se smilovao. Eto zašto je Krist dao da ga ljudi koje je stvorio pljuju, psuju, muče i ubiju; jer ih je volio. Nisu samo Židovi i Rimljani toga vremena krivi za Kristovu smrt: krivnja pada na sve, koji ne stanu na Božju stranu.

Krist je umro da mi ne bismo morali umrijeti, već da bismo živjeli. Radi nas je Krist postao grijeh - ne grješnik, već grijeh - kako bismo se mi mogli osloboditi prokletstva grijeha. Krist je stao na naše mjesto, kako bismo mi mogli stati na njegovo. Pretrpio je smrt koju smo mi zaslužili, da bi nam dao život koji pripada njemu.

Bog nas je toliko volio, da je sam došao podnijeti svoju kaznu za naš neposluh i zamijenio nas, kako bismo mi mogli živjeti njegovim životom.

Kristova smrt i uskrsnuće nama su donijeli život, no to se ne odnosi na sve ljude na svijetu. Naime, taj život jest namijenjen svima, ali ga neće svi primiti. Zašto? Zato što ne žele. Ima ljudi koji ne žele ići u nebo i koji ne žele imati posla sa Bogom. Bog poštuje njihovu želju i neće ih prisiljavati da budu sa njim. Ima i ljudi koji smatraju da će ugoditi Bogu na neki svoj način i pristupiti Bogu pod nekim drugim imenom, pod nekom drugom šifrom. Takvima Bog poručuje: 'Ne, hvala, zadržite svoj način za sebe.

Bogu se može pristupiti samo na jedan način. Čovjek mora sa vjerom u Krista u molitvi priznati svoje grijehe izravno Bogu, zamoliti ga da mu oprosti i podari mu vječni život. To je jedini način. Biblija ne poznaje drugoga načina. Bog ne priznaje drugoga načina.

Bogu uopće nije važno što ste na Uskrs doručkovali, je li to bio takozvani "uskrsni doručak" ili nije. Nije mu bitno ni jeste li bojili jaja i kuhali šunku, jer to nema veze sa Njim. Bitno mu je vjerujete li mu i živite li po njegovoj riječi. Ako mu vjerujete, nastavite. Čitajte Njegovu riječ, molite mu se i živite kako vas njegov Sveti Duh vodi. Ako mu, pak, ne vjerujete, razmislite o ovome što ste pročitali. Isus Krist vas poziva da dođete k Njemu i primite ono što vam želi dati, a želi vam dati; oproštenje grijeha, vječni život u nebu zajedno sa Bogom, vječnu radost i smisao i cilj u životu.

Tagged: isus| vaskrsnuće| uskrs|
"Sin Božji je postao čovekom da bi omogućio ljudima da postanu sinovi Božji."
- C.S. Lewis

ZA DANAS

IZDVAJAMO




ANKETA

INDEKS TAGOVI

PRATI NAS

Posete/Statistika
Danas: 305
Ukupno: 2335698
Generisano za: 0.012''

W3C XHTML 1.0
W3C CSS

Internet izvor: http://siont.net/magazin/arh/010/04.php
Ovaj tekst je preuzet/odštampan sa sajta SIONSKE TRUBE - http://www.siont.net/.
Uslovi i prava za korićenje ovog materijala su dati na stranici: http://www.siont.net/garancije.php.