Naslovna » Magazin » Arhiva » #62 » ....

Božićna žalost

Keith Green

Nikada neću zaboraviti neverovatnu radost i iščekivanje Božića. Naša kuća je mirisala na Daglasovu jelu. Šljokice i ukrasi su blistali u boji svetla. Prijatelji i rođaci su došli u posetu... svi nasmejani i veseli... i svi sa poklonima!! To je bilo vreme puno života, topline i davanja. Ovo su najlepša sećanja na moje detinjstvo. Vazduh napolju je bio hladan i svež. A unutra, uvek je mirisalo na pečene kolače i pecivo. Ako bi me neko pitao da mu opišem "radost" u jednoj reči, ta reč bi bila Božić.

Sećam se da sam se vozio delom grada gde se cela ulica ponosila sobom zbog božićne raskoši i svetala. Ceo komšiluk je potrošio hiljade dolara na osvetljivanje travnjaka ispred kuće sa prizorima snega, Deda Mraza, irvasa i jasala. Uvek sam se pitao kakve veze imaju jasle sa Deda Mrazom, slatkim štapićima, zveckanjem zvončića, ali nikada me to nije dovoljno interesovalo da bih to i istražio.

Kada sam imao deset ili jedanaest godina, primetio sam reč "Xmas". Pitao sam se šta to "X" označava. Zaključio sam, da to možda označava ukrštanje dva puta. Nikada mi nije palo na pamet da je ono ustvari zamena za "Hrist"! Da, bilo je školskih predstava i drugih stvari koje su govorile o vezi između Hristovog rođenja i Božića, ali to ništa nije značilo mom mladom umu. Jedino što sam želeo je da Božić traje cele godine, ali Isus nije imao nikakve veza sa tim! Međutim, kada sam imao dvadeset jednu godinu, upoznao sam Isusa, i od tog momenta Božić je stvarno za mene trajao cele godine... i Isus je imao sve sa tim!


Poreklo Božića

U trećem veku nove ere, desila se neobična stvar. Konstantin, rimski car, postao je hrišćanin. Skoro trista godina hrišćani su se molili za spasenje njihovog cara. I onda je stigla carska odluka... hrišćanstvo je postalo zvanična državna religija. Svi su požurili da se što pre pokrste i postanu "zvanično hrišćani". Ako to ne bi uradili rizikovali bi i izgledalo bi to kao da ne poštuju vlast. I tako, skoro svi u carstvu su prešli u novu religiju. Ovo je, naravno, oduševilo Konstantina.

Ubrzo zatim pojavio se veliki problem. Šta da rade sa svim njihovim starim bogovima? Šta da rade sa svim velikim praznicima i proslavama, pogotovo sa zimskom kratkodnevnicom i prolećnom ravnodnevnicom? Pre nego što se Konstantin obratio, celo carstvo je strastveno slavilo praznike posvećene raznim bogovima i boginjama. Šta sad da rade? Konstantin se susreo sa problemom, jer iako se gotovo svako u carstvu deklarisao kao "Hrišćanin", niko od njih nije bio spreman da se odrekne starih proslava - starih paganskih praznika - da odbaci držanje već naviknutog svog "crvenog slova" u kalendaru. Konstantinovo novo-hrišćansko carstvo je bilo carstvo "neobraćenih obraćenika" - "ušli su u crkvu, ali Crkva nije ušla u njih!"

S obzirom da je nemir i nezadovoljstvo ljudi raslo, car je znao da nešto mora da uradi. Očajan, odredio je dva glavna "verska" praznika. Oni će odgovarati datumima kada su proslavljani stari praznici. On je odlučio da se 25. decembar (rođendan Suncu koji je vekovima slavljen kao raskalašna gozba) slavi kao Hristov rođendan (iako istoričari kažu da je Isus, verovatno, rođen negde u oktobru). Veliko bogosluženje ili verska služba bila bi održavana tog dana u čast Isusovog rođendana (odatle naziv Christ-mas (Xmas), tj. Božić, na engleskom jeziku Christ znači Hrist, a mas označava misu, bogosluženje). Takođe, odlučio je da stari praznik prolećne ravnodnevnice bude slavljen kao Hristovo vaskrsnuće (staro značenje praznika bilo je obožavanje boginje plodnosti - odakle dobijamo uskršnjeg zeku, simbol plodnosti). Na ovaj način, masa "neobraćenih obraćenika" koja je gunđala je umirena, jer je shvatila da ponovo može da slavi svoje velike praznike. O da, praznici mogu biti drugačije nazvani, i oni možda moraju biti deo nekih "verskih ceremonija", ali najvećim delom, stvari su mogle da se vrate u normalu, i oni su mogli ponovo slaviti svoje praznike. Napravljen je kompromis, svako je dobio ponešto šta mu je bilo po volji.


Sveti Nikola

Istorija o čoveku Nikoli (kog je kasnije rimska crkava proglasila za sveca) je nejasna i nepotpuna. No, jedna stvar o njegovom karakteru se ističe - on je voleo siromašne i one u potrebi, i tako on je svakog Božića davao poklone udovicama i siročićima. Svi su ga voleli, pogotovo deca. Ovako je nastalo predanje i običaj darivanja za Božić. Narodno verovanje u fantaziju nazvanu Deda Mraz vekovima se prenosilo i sada je glavna figura svetovnog Božića, gde se u proseku preko 150 dolara potroši na svakog muškarca, ženu i dete i to samo u Sjedinjenim Državama!


Pravo značenje Božića

Čuo sam mnogo priča (pogotovo od hrišćana) o pravom značenju Božića. Video sam hrišćane kako upadaju u zamke i zablude. Oni su potrošili sate, čak i dane, u robnim kućama pokušavajući da smisle šta da kupe prijateljima i rođacima koji ionako imaju sve što im je potrebno... sede oko nakinđurene jelke i gledaju nervozno dok neko otvara poklon koji su mu oni kupili, a ovaj pokušava da izgleda iznenađeno i vrištaće glumeći tako uzbuđenje... roditelji uče svoju decu, kako oni to zovu, "bezazlenoj bajci" - priči o Deda Mrazu i tome kako će im on doneti poklone, ako ispune (kobajagi) uslov: "... zato je bolje da budeš dobar..." A za to vreme, u svetu ljudi umiru od gladi, siromašni ljudi tiho, nevidljivo gledaju kroz prozor tvoje dnevne sobe moleći za malo hrane i neki komad odeće koji će ih ugrejati.

Kada uzmemo u obzir sav novac koji svi mi potrošimo, tokom ovog doba godine čije je najveće značenje to da je Otac dao svog jedinorođenog Sina da živi i umre za nas, moramo uzviknuti protiv Konstantinovog pomodarstva u koje su slepo upali hrišćani. Najgore je to što mnogi koji imaju tako puno a čine tako malo. Pravo značenje ovog perioda trebalo bi da bude da damo sve od sebe kako bi širili Evanđelje. Objavljivati slobodu sužnjima! Dajući im hleb da jedu, da ih uputimo na "hleb života", da On nahrani njihove gladne duše.


Neki predlozi

Kao deo vaše božićne proslave ove godine, predlažem vam da odvedete svoju decu u bolnicu, u sirotište, ili u starački dom. Naučite ih značenju davanja. Naučite ih, da je bez veze to da trošimo novac na stvari koje nam ne trebaju, i na stvari koje ni drugima ne trebaju. Neka šire radost onima koji su očajni! Neka poklone osmeh nekoj starici, koju su njena deca zaboravila i ostavila u bolnici na oporavku. Neka isprazne njihove kasice prasice i pošalju novac za pomoć misijama ili siromašnima. Neka bude davanje! To najdragocenije davanje! Poklonimo našeg Gospoda Isusa celom svetu za Njegov rođendan! Svet i Gospod čekaju naš odgovor...

Sa engleskog prevela: Branislava Davidović.
Prafrazirano, u nekim delovima.
"Kada se molim, slučajnosti se dešavaju. Kada se ne molim, prestaju da se dešavaju."
- C.S. Lewis

ZA DANAS

IZDVAJAMO




ANKETA

-

INDEKS TAGOVI

PRATI NAS

Posete/Statistika
Danas: 631
Ukupno: 5826080
Generisano za: 0.001''

W3C XHTML 1.0
W3C CSS

Internet izvor: http://siont.net/magazin/arh/062/04.php
Ovaj tekst je preuzet/odštampan sa sajta SIONSKE TRUBE - http://www.siont.net/.
Uslovi i prava za korićenje ovog materijala su dati na stranici: http://www.siont.net/garancije.php.