Naslovna » U Hristu » Knjige » ....

Nevolja i Crkva

Chuck Smith

UVOD

Možeš li zamisliti 20 kg teške komade leda kako padaju sa neba? Da li možeš naslutiti uništenje koje bi nastupilo usled ledene oluje sa komadima leda težine 20 kg? Gde bi se ti sakrio? Kako bi mogao biti bezbedan? Komadi leda bi probili krov tvoje kuće kao da je od papira. Sravnili bi tvoj automobil. Led bi uništio i sravnio skoro sve. Šta može opstati uprkos tom bombardovanju?

Možeš li zamisliti da lanci najviših planina naglo propadnu 1500 m ispod nadmorske visine? More bi nagrnulo da napuni kopno. Kako bi iko mogao pobeći? Šta bi se dogodilo sa milionima ljudi?

Da li možeš da naslutiš vreme u kome ljudi neće moći umreti? Možda njihova tela ostanu pritisnuta u avionskoj nesreći, ali njihovi duhovi odbijaju da odu. Oni bi morali ostati u osakaćenom stanju šest meseci čekajući na smrt.

Ovakvi događaji će uskoro zadesiti zemlju. Bog će izliti svoj gnev na svet i svoj sud na ljude koji su odbili njegov plan spasenja.

Postoji debata u teološkim krugovima da li će ili neće Crkva biti tu kada Božji gnev bude pušten na zemlju. Mnogi govore da Crkva mora proći kroz vreme suđenja, poznato kao vreme velikih nevolja. Oni sa omalovažavanjem govore o blagoslovenoj nadi da će Hrist doći po svoju Crkvu pre nego što Božji gnev bude pušten na zemlju. Pošto oni nastavljaju u uverenju da nema izlaza za Crkvu, oni molitvu na koju nas je Hrist u Luki 21:36 pozvao čine besmislenom.

Namera ove knjige je da ispita biblijske razloge zbog kojih ja osećam da Crkva neće biti tu za vreme velikih nevolja.

DVE NEVOLJE

Činjenica da vreme velikih nevolja dolazi na zemlju je čvrsto utemeljena u Pismu. U Danilu 12:1 čitamo: "I to će biti vreme teskobe. kako ga nije bilo od kako je naroda do tada. U to će vreme on izbaviti one od tvog naroda koji se nađu zapisani u knjizi." Ovo spominjanje "knjige" bez sumnje se odnosi na Knjigu života. Kakvo divno obećanje izbavljenja!

U Mateju 24:21-22 Isus lično kaže: "Jer će tad biti nevolja velika, kakva nije bila od postanja sveta do sad, niti će ikad biti. I da se oni dani ne skrate, niko se ne bi spasao, ali izabranih radi skratiće se ti dani." Ovo "izabrani" odnosi se na Izrael, kao što se vidi iz konteksta (stihovi 16, 20). I Danilo i Isus govorili su o istom "vremenu nevolje" i danu "velikih nevolja" koji će doći na zemlju.

Knjiga Otkrivenja daje nam mnogo detalja o događajima koji će nastupiti na zemlji za vreme velikih nevolja. Šesto poglavlje počinje sa otvaranjem sedam pečata suda. Nevolje se nastavljaju sudom sedam truba i sedam čaša Božjeg gneva koje će biti izlivene na zemlju. Ako želiš potpuno da razumeš šta će ove velike nevolje biti, pročitaj sada Otkrivenje, poglavlja od 6 do 19.

Važno je da napravimo jasnu razliku o nevoljama kao što o njima uči Biblija. Postoje dve različite vrste nevolja: (1) Velike nevolje koje spominju Isus i Danilo a detaljno o njima piše Jovan u Otkrivenju. (2) Nevolje koje je Isus obećao da će doći na Crkvu.

Govoreći svojim učenicima Isus je rekao u Jovanu 16:33: "Ovo vam kažem da mir imate u meni. U svetu ćete imati muke, ali ne bojte se, jer ja pobedih svet." Ovo je jedno od obećanja koje najmanje volim! Crkva će biti progonjena u svetu. Važno je primetiti da "nevolje" sa kojima se susreće Crkva potiču iz sveta i dolaze iz svetskog sistema. Sotona je iza svih ataka na Crkvu.

Misleći na ove napade u Mateju 16:18, Isus je rekao: "Na toj steni sazidaću Crkvu svoju, i vrata adova neće je nadvladati." (Čarnić). Pavle nam kaže da se mi ne borimo sa krvlju i mesom, nego sa poglavarstvima i vlastima. Duhovne sile ratuju sa decom Božjom, ali je izvor nevolja definitivno svetski sistem kojim upravlja Sotona.

Velike nevolje koje će doći na zemlju dolaze iz neba. Božji gnev se izliva za vreme ovih nevolja. Kada se šesti pečat otvori u Otkrivenju 6:12, oni na zemlji pokušavaju da se sakriju i zovu kamenje i planine da padnu na njih. Oni kažu "dođe veliki dan gneva njegova, i ko može da se održi".

U Otkrivenju 14 velike nevolje smatraju se Božjom ljutnjom i gnevom. Pečati su otvoreni na nebu i odgovarajući sud dolazi na zemlju. Anđelima su date trube na nebu i kada oni duvaju u njih, odgovarajući sud dolazi na zemlju. Živih sedmoro anđela otvaraju pehare živih bića i ponovo odgovarajući sud dolazi na zemlju. Svi ovi sudovi potiču iz neba.

Nevolje koje doživljava Božje dete dolaze od sveta kojim upravlja Sotona. Nevolje koje će doći na svet - doći će od Boga.

Zašto dolaze ove velike nevolje? Božja Reč kaže da je njihova namena trosturka: (1) da iskušaju ljude koji žive na zemlji (Otkrivenje 3:10), (2) da bi Bog mogao izliti svoj gnev na zle (Otkrivenje 15:7) i (3) da uništi one koji su uništavali zemlju (Otkrivenje 11:18). Oni koji spadaju u jednu ili u sve tri kategorije biće na zemlji da dožive vreme nevolja.

U Starom zavetu Gospod je govorio Avramu i rekao mu o pretećem sudu za gradove Sodom i Gomor. U odgovoru Avram je izazivao Božje poštenje. Pitao je: "Hoćeš li ti učiniti da pogine i pravednik s nepravednim? Može biti da ima pedeset pravednika u gradu. Hoćeš li učiniti da i oni poginu...?" Gospod je rekao da bi za 50 pravednih poštedeo grad.

Primetimo celu premisu Avramovog posredovanja pred Bogom. Ne bi bilo pravedno od Boga da sudi pravednima zajedno sa zlima. Ako sud dolazi od Boga, tada sigurno nije fer da se sudi pravednima zajedno sa zlima.

Kada su anđeli došli u Sodom, nisu mogli naći ni deset pravednih za koje je Avram posredovao. Tako su izbavili jedinog pravednog čoveka Lota iz grada. Dok on nije bio izbavljen, sud Božji nije došao.

U Luki 17. kada spominje Lotov beg. Isus jasno ukazuje na to da je Božji sud došao u isti čas kada je Lot iznesen iz grada. U drugoj Petrovoj apostol ističe da su gradovi Sodom i Gomor bili uništeni "postavivši ih za primer". Međutim, Bog je izbavio tog pravednog čoveka, Lota. koga su ljudi koji su živeli oko njega ucvelili. Tada Petar nastavlja i kaže, "to zna Bog pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike zadržati da se osude u dan suđenja" (2. Petrova 2:9).

Rečeno nam je u 1. Solunjanima 5 da Bog nas nije odredio za gnev. Takođe u Rimljanima 5:9 rečeno nam je da "ćemo dakle biti po njemu spaseni od gneva, sad kad smo opravdani u krvi njegovoj."

Svaki argument koji možda želi da dokaže da će Crkva proći kroz velike nevolje i doživeti Božji gnev koji dolazi na zemlju, mora takođe da objasni sledeće tačke. Kada je Bog promenio svoje puteve, pa da sada kažnjava pravednike sa bezbožnikom? To bi bila promena Božje prirode da natera svoju decu da se suoče sa izlivanjem njegovog gnjeva. Ipak, Bog je rekao da se on ne menja. (Malahija 3:6)

U deduktivnoj logici najčešća forma zaključivanja je silogizam.

Silogizam se sastoji iz veće premise, manje premise i zaključka. Kada je jedna premisa negativna, a druga pozitivna, može da sledi samo negativni zaključak. Na primer, veća premisa može biti pozitivna: sve ptice imaju krila. Manja premisa je negativna: psi nemaju krila. Zaključak mora biti negativan: psi nisu ptice.

Naša veća premisa je negativna: Crkva nije određena za gnev (grčki: orge). Bićemo "po njemu spaseni od gneva" (Rimljanima 5:9). "Jer nas Bog ne odredi gnevu" (1. Solunjanima 5:9). Manja premisa je pozitivna: velike nevolje su vreme Božjeg gneva (orge). "Sakrijte nas od lica onoga koji sedi na prestolu i od gneva jagnjetova; jer dođe veliki dan gneva njegova i ko može da se održi? (Otkrivenje 6:16-17) Zaključak mora biti negativan i jasan. Crkva neće biti u velikim nevoljama. Raspravljati se u vezi s tim jeste izazivati logiku, kao da neko pokušava dokazivati da je pas ptica. Nijedan argument koji dokazuje da Crkva neće proći kroz velike nevolje nije više potreban, ali teret dokaza je izobilan. Zato hajde da idemo dalje.

70 NEDELJA

Oko 528. pre Hrista prorok Danilo je čekao na moguće posebne zahteve koje bi Bog imao za njega. Danilo je shvatio da 70 godina vavilonskog ropstva uskoro treba da se završe. Odjednom anđeo Gavrilo izjavio je da 70 "nedelja" (doslovno "sedmica", što znači sedmogodišnji periodi) određeno je "tvome narodu" (Izraelu) i "tvome gradu svetome" (Jerusalimu) da se "svrši otpad", da se učini kraj grehu, da se učini pomirenje za prestup, da se "dovede večna pravda, i da se zapečati viđenje i proroštvo [da se dovrši ili ispuni viđenje i proroštvo], i da se pomaže Sveti nad Svetima." Anđeo je došao da kaže da će od vremena kada bude izrečena naredba da se obnovi i ponovo izgradi Jerusalim do dolaska pomazanika, Mesije Princa biti 7 sedmica i 62 sedmice, zajedno 69 sedmica. Pošto svaka sedmica predstavlja sedmogodišnji period, 69 sedmica bi bilo 483 godine.

U svojoj knjizi "Dolazeći Princ" sir Robert Anderson objašnjava da ovaj period treba da bude predskazan po vavilonskom kalendaru od 360 dana po godini. Tako bi 483 godine bile 173,880 dana. Maja 14. 445. pre Hrista persijski kralj Artakserks dao je naredbu Nehemiji da obnovi i ponovo izgradi Jerusalim. 173,880 dana kasnije dovodi nas ponovo do 6. aprila 32. nakon Hrista.

To je bio datum kada je Hrist trijumfalno ušao u grad Jerusalim (prema Andersonovim kalkulacijama).(1)

Prvi deo proroštva datog Danilu ispunio se doslovno u dan. Ali anđeo je nastavio govoreći da će Mesija biti pogubljen i "ništa mu neće ostati [doslovno: ništa neće primiti za sebe]" a "narod će vojvodin doći i razoriti grad i svetinju." (Daničić). Pod uništenjem grada misli se na opustošenje Jerusalima za vreme Tita 70. nakon Hrista. Tit je bio general rimskih legija, ali nije on bio vođa naroda. Neron je bio "vojvoda" koji je naredio uništenje, iako je umro pre nego što je uništenje Jerusalima bilo završeno.

Grad Jerusalim i svetilište naroda bili su uništeni kao što je anđeo objavio i Jevreji su bili raspršeni. Zasada vidimo divno dosledno ispunjenje ovog proroštva u istoriji. Međutim, Gavrilo je rekao da je 70 sedmica određeno nad Izraelom. Mesija je bio pogubljen posle 69 nedelja. Gde je, dakle, sedamdeseta sedmica?

U Danilu 9:27 anđeo ponovo govori o vojvodi koristeći zamenicu "on". "On će utvrditi savez s mnogima za nedelju dana". 69 "nedelja" trebalo je da traje od naredbe da se obnovi i izgradi Jerusalim do dolaska Isusa Hrista. Kao što je predskazano, Mesija je bio pogubljen, ne primivši kraljevstvo i Jevreji su raspršeni. Sedamdeseta i poslednja Danilova "nedelja" je još uvek u budućnosti.

Isus je spominjao ovu proročku "nedelju" u Mateju 24. Učenici su ga pitali o znakovima njegovog dolaska i kraja vremena. U 15. stihu Isus je rekao: "Kad dakle ugledate strahotu pustošenja, o kojoj govori prorok Danilo, nastanjenu na mestu svetome (koji čita neka pazi!) tada koji budu u Judeji neka beže u gore, a koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kući". Tada je Isus predskazao vreme "velikih nevolja" kakvo svet još nije video, niti će videti.

Danilo govori o "pustošniku" u 9. poglavlju. Vojvoda naroda "će utvrditi savez s mnogima za nedelju dana [sedam godina], a za polovinu nedelje ustaviće žrtvu i prinos. Pustošnik će najmrže stvari izvršiti dok se pustošenje koje namisli ne izlije na pustošnika".

Pošto je Isus spomenuo da je ovaj krajnji sedmogodišnji period u budućnosti na njegov dan, i utoliko više ukoliko antihrist još nije učinio savez sa Izraelom, mi moramo da zaključimo da je to još uvek budućnost. Činjenica da antihrist čini savez na sedam godina ukazuje na to da je potpisan na početku sedmogodišnjeg perioda.

Na polovini od sedam godina antihrist će prekršiti savez sa Izraelom, jer "će narediti da svakodnevna žrtva i prinos prestanu. Prema Danilu 12:11, tačno od tog dana do kraja biće još 1290 dana. Tada će se Isus vratiti sa svojom Crkvom u oblacima sa velikom slavom. Pavle je rekao, "A kad se javi Hristos, život vaš. tad ćete se i vi s njim Javiti u slavi".

Vreme Crkve uklapa se izmeću 69. i 70. nedelje Danilovog proročanstva. Prema Pavlu u Efescima 3:5, ova tajna je"bila sakrivena od pisaca Starog zaveta. U sadašnje vreme Bog je izlio svoj Sveti Duh milosti na pagance, iz kojih on privlači sebi nevestu za svog Sina. Kada punina paganaca uđe, Bog će tada prihvatiti svoju Crkvu. Nevestu koja čeka. To je Uzeće Crkve.

UZEĆE CRKVE

Uzeće Crkve će nastupiti kada Isus Hrist istrgne svoju Crkvu iz ovog sveta. To će se dogoditi iznenada i sasvim neprimetno. Važno je primetiti da su uzeće Crkve i drugi dolazak Isusa Hrista sasvim različite stvari. Kod uzeća, Isus dolazi po svoje svete. Za vreme Drugog dolaska Crkva se vraća sa Isusom Hristom. Juda 14 nam kaže "Gle, dođe Gospod sa svetim miriadama svojim".

U 1. Korinćanima 15:51-52 Pavle kaže: "Evo vam kazujem tajnu: Nećemo celi umreti, ali ćemo se celi pretvoriti [metamorfoza - promena tela], u jedanput, u trenuću oka." Nećeš čak ni shvatiti šta se dogodilo dok se ne bude dogodilo. Odjednom - bićeš u prisutnosti Gospoda sa celom Crkvom!

Mi Crkva - bićemo promenjeni. Pavle je pisao Filipljanima. "Ali je naš grad [naše građanstvo] na nebesima, odkud kao Spasitelja očekujemo Gospoda Isusa Hrista, koji će preobraziti telo poniženja našega, da bude slično telu slave njegove" (Filipljanima 3:20-21). Opisujući tu metamorfozu, Pavle je pisao Korinćanima: "Jer ovo telo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost" (1. Korinćanima 15:53).

Govoreći Solunjanima, Pavle je rekao: "Jer će sam Gospod, na dani znak, na glas aranđelov i na glas trube Božje, sići s neba i umrli u Hristu uskrsnuće najprvi. Zatim mi živi, koji smo ostali, bićemo svi s njima zajedno uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti. Utešavajte jedan drugoga ovim rečima." (1. Solunjanima 4:16-18)

Neki ljudi ismevaju ideju ili koncept uzeća Crkve. Oni izjavljuju da se reč "uzeće" čak ni ne nalazi u Bibliji. To sve zavisi od verzije Biblije koju čitaš, kažu.

Reč "uzeti" u 1. Solunjanima 4:17 je grčka reč harpazo, koja ustvari znači "biti istrgnut na silu". Latinski ekvivalent od reči harpazo je glagol rapio, "uzeti na silu". U latinskoj Vulgati - jednoj od najstarijih prevoda Biblije - pojavljuje se u 17. stihu rapio u odgovarajućem vremenu. Raptus je particip od rapio, a engleska reč za uzeće "rapture" dolazi od ovog participa. Iako "rapture" nije u engleskom King Džejms prevodu Biblije (kao ni reč "uzeće" u našim prevodima, prim. ured.), osnovna reč zaista se pojavljuje u Vulgati.

Što se tiče vremena uzeća, Isus je rekao: "A o danu tome i o času niko ne zna". Za nas da predodređujemo nekakav datum uzeća bilo bi nebiblijski. Ako kažemo da znamo čas onda se hvalimo znanjem koje je superiorno u odnosu na Hristovo kada je bio na zemlji.

Iako ne znamo tačno vreme uzeća, u 1. Solunjanima 5 Pavle kaže: "Što se tiče časa i vremena, braćo, ne treba da vam pišemo, jer sami znate da će dan Gospodnji doći kao lupež noću. Jer kad reku ljudi: "Mir i bezbednost!" onda će iznenada napasti na njih pogibao... Ali vi, braćo, niste u tami, da vas dan kao lupež iznenadi". Biblija kaže da uzeće Crkve ne bi smelo nastupiti kao lopov u noći za tebe.

Bog nam je dao znakove koji će prethoditi dolasku Isusa Hrista. Jedan od najvećih znakova za svet danas je ponovo uspostavljanje Izraelske nacije. Godinama su biblijski skolastici čekali ponovno okupljanje Izraelske nacije koje je osnovano na mnogim stihovima (uključujući Matej 24:32) i primenu ekspozitorne konstance (smokvino drvo ili smokve koje predstavljaju Izraelsku naciju). Skeptici ismevaju ovo proročanstvo. Nikada u istoriji se nije dogodilo da se ponovo iz prošlosti pojavi neki narod, ali čudo se dogodilo i nacija je ponovo rođena. Bog je ponovo uspostavio Izrael u porodici nacionalnih država. Bog je ispunio svoje obećanje.

Psalam 102:16 izjavljuje: "Jer će Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj" (Daničić). Zbog toga što Gospod izgrađuje Sion - ortodoksni Jevreji danas čekaju svog Mesiju. I mi takođe! Mi se nadamo ispunjenju Božjeg obećanja - ponovnog dolaska našeg velikog Boga i Spasitelja Isusa Hrista.

Nakon što Crkva bude uzeta, Bog će se ponovo baviti Izraelom, njegovim izabranima. Bog će ispuniti mnoga proročanstva i obećanja Starog zaveta koja se tiču Izraela. uključujući i sedamdesetu nedelju Danila. Tako još jedan sedmogodišnji period treba da se ostvari u Izraelovoj istoriji. Jeremija to naziva "vreme muke Jakovljeve". Izrael "će doživeti Božju moć očuvanja za vreme velike nevolje jer će 144,000 Jevreja Bog zapečatiti, tako daće na zemlji oni biti zaštićeni od jednog dela suda (Otkrivenje 7:3 i 9:4).

U KNJIZI OTKRIVENJA

Knjiga Otkrivenja sastoji se iz tri glavna dela. U Otkrivenju 1:19 anđeo je uputio Jovana da zapiše stvari koje je video, stvari koje jesu i stvari koje će posle biti. Na grčkom "šta će posle biti" jeste: meta tauta. U prvom poglavlju Jovan je napisao viziju koju je video - Hrist u svojoj vaskrsloj slavi stoji usred sedam zlatnih svećnjaka držeći sedam zvezda u svojoj desnoj ruci. U poglavlju 2 i 3 Jovan je pisao o stvarima koje jesu - poruka Isusa Hrista sedam crkvama Azije (koje takođe predstavljaju sedam perioda u istoriji Crkve).

Četvrtim poglavljem počinje treći deo Otkrivenja. Poglavlje počinje sa istom grčkom frazom, meta tauta, "šta će posle biti". Pitanje se prirodno postavlja: "Posle čega?" Očigledni odgovor je "posle stvari iz drugog i trećeg poglavlja". Posle stvari crkve. Tako, Otkrivenje 4:1 moglo bi i ovako započeti: "Zatim, nakon stvari Crkve pogledah, i gle. vrata otvorena na nebu, i prvi glas koji čuh kao zvuk trube i koji meni govoraše, reče: Popni se amo, i pokazaću ti šta će posle biti [meta tauta]". Otvorena vrata u nebu nas vode nazad u Isusovu poruku Filadelfijskoj crkvi, njegovom vernom i istinitom ostatku u zadnjim danima. On im govori:

"Stavio sam preda te otvorena vrata, koja niko ne može zatvoriti." Sada, u 4. poglavlju, ova vrata su otvorena u nebu i glas zove kao truba: "Popni se amo". Ovo kao da je uzeće crkve u knjizi Otkrivenja. Truba u 1. Korinćanima 15:52 takođe daje zadnji poziv Crkvi. I ona kaže: "Popni se amo". Poruka Crkvi u Tijatiri opominje da "će deo te Crkve proći kroz velike nevolje. Isus je rekao da on ako ima protiv njih, to je što su dozvolili ženi Jezavelji da uči i da zavodi njegove sluge, da vrši blud i da jedu stvari koje su žrtvovane idolima. On joj je dao vremena da se pokaje od svog bluda, ali se ona nije pokajala. Zato je on nju trebalo da baci u krevet a one koji su sa njom učili preljubu u velike nevolje, osim ako se pokaju zbog svojih dela.

Ovde je opomenuta Crkva da se pokaje, inače će sasvim sigurno proći kroz velike nevolje. Očigledno je da bi oni mogli izbeći velike nevolje ako se pokaju.

U Otkrivenju 3:10 Gospod govori Filadelfijskoj crkvi: "Što si održao reč ustrajanja u meni, i ja ću tebe sačuvati od časa iskušenja koji će doći na vasioni svet, da iskuša one koji prebivaju na zemlji." Ovde je definitivno obećanje ovoj crkvi da će izbeći velike nevolje. Ali možemo zaključiti, da će se barem deo Crkve suočiti sa velikim nevoljama. Nepokajani iz Tijatirske crkve, koji nisu želeli da se odvrate od svog duhovnog nemorala, proći će kroz nevolje i propustiti uzeće.

Dok se krećemo dalje kroz knjigu Otkrivenja, četvrto poglavlje nam daje opis Božjeg prestola. Vidimo 24 starešine i živa stvorenja. Takođe vidimo sliku nebeskog divljenja i slavljenje Boga.

U 5. poglavlju vidimo rolnu ispisanu iznutra i spolja zapečaćenu sa sedam pečata. Anđeo objavljuje jakim glasom: "Ko je dostojan da otvori knjigu i da razlomi pečate njezine?" Vidimo Jovana kako plače, jer se ni jedan čovek nije našao dostojan da uzme spise i da razlomi njihove pečate. Tada Isus. Lav iz kolena Judina istupa izgledajući kao zaklano Jagnje. On uzima rolnu iz desne ruke Oca. Tada čujemo pesmu otkupljenih u nebu. Oni pevaju novu pesmu:

"Dostojan si da uzmeš knjigu i da otvoriš pečate njezine, jer si zaklan bio, i iskupio si Bogu krvlju svojom ljude od svakoga kolena i jezika i naroda i plemena, i učinio si od njih kraljevstvo, sveštenike Bogu našemu, i oni će kraljevati na zemlji".

Neki prevodi Biblije (kao gore Bakotićev, a i Čarnićev, prim. ured.) daju ovu pesmu ovako: "Jer si zaklan bio, i iskupio si ih Bogu." To je tako, jer u jednom od starih rukopisa, Aleksandrijskom, tekst kaže "njih" umesto "nas". Međutim, velika većina starih rukopisa tako čita kao što je prevedeno u engleskoj verziji King Džejms (i u našoj Vukovoj, prim. ured.). Zato dajući većini za pravo, tekst je ispravno preveden: "i iskupio si nas Bogu".

Ko može pričati o otkupljenju kroz krv Isusa Hrista od svih naroda i porodica ljudi na zemlji? Očigledno samo jedna grupa može da peva tu pesmu. Crkva.

Značajno je da Crkva peva pred prestolom Božjim pesmu slavljenja Isusu Hristu pre nego što on uopšte otvori i jedan pečat. Crkva peva u nebu pre no što velike nevolje uopšte počnu. Crkva kao grupa se više u knjizi Otkrivenja ne vidi sve do 19. poglavlja, gde zajedno sa Isusom Hristom dolazi na belim konjima.

Grupa koja na nebu u 7. poglavlju dolazi iz velikih nevolja nije Crkva. Jovan ih nije prepoznao kada ga je starešina upitao "Ko su ovi?" Njihov položaj nije isti kao položaj Crkve. Ova grupa stoji u svetom hramu i služi Boga dan i noć neprestano, dok Crkva objavljuje slavni pogled unapred na carovanje sa Hristom.

13. poglavlje knjige Otkrivenja odnosi se na dolazak čoveka greha koji "ratuje sa svetima". Ovi "sveti" ne mogu biti Crkva i njeni sveci jer ih ovaj čovek greha nadvladava. Danilo takođe svedoči o ovoj činjenici. Danilo 7:21 opisuje "rog" koji "ratovaše sa svecima i nadvlađivaše ih" - antihrista. Međutim, Isus je rekao da vrata pakla neće nadvladati njegovu Crkvu. Nemoguće je da sveci iz Otkrivenja 13 i Danila 7 mogu biti u Crkvi, jer antihrist ne može trijumfovati nad Crkvom.

Ovo je još jedan silogizam sa negativnom i pozitivnom premisom, i može da ima samo negativan zaključak. Glavna premisa: vrata pakla ne mogu nadvladati Crkvu. Manja premisa: sveti su nadvladani od strane antihrista. Zaključak: sveti nisu Crkva. Ovi sveti moraju biti Izrael koji su takođe "izabrani" prema Mateju 24:31.

SILA KOJA ZADRŽAVA

U 2. Solunjanima apostol Pavle je pisao da ispravi grešku koja se uvukla u Crkvu. Neki lažni učitelji su govorili da je Dan Gospodnji već bio. Pavle je rekao Solunjanima da "dan Gospodnji", drugi dolazak Isusa Hrista neće nastupiti pre nego što prvo bude otpad i čovek bezakonja ili sin pogibli ne bude otkriven. Pavle je podsetio vernike da im je on rekao te stvari dok je bio sa njima.

U 2. poglavlju Pavle izjavljuje: "I sad znate što ga zadržava, da se ne pojavi nego u svoje vreme. Jer tajna bezdušnosti već deluje, samo treba da se ukloni onaj koji je još zadržava. Tad će se otkriti bezdušnik, koga će Gospod Isus oboriti dahom usta svojih i uništiti svetlošću pojavljenja svoga".

Ko je ta sila koja "zadržava" otkrivanje antihrista? Ja verujem da je sila koja zadržava - sila Svetoga Duha koja radi u Crkvi i kroz nju. Sve dok je Duhom ispunjena Crkva na zemlji - otkrivanje antihrista će biti potisnuto. Čim Crkva bude odnesena sa puta, ništa neće stajati na putu antihristu. On "će tada preuzeti upravu nad svetom.

Sveti Duh neće biti uklonjen iz sveta, jer je on sveprisutan. Međutim, za vreme ovog perioda on će biti izliven na Izrael.

Jezekilj 39:29 kaže daće Bog spustiti svoj Duh na narod Izraela u vreme kada ruska vojska bude uništena. Ovaj događaj će verovatno obeležiti početak zadnjih sedam godina određenih za Izrael. Ja vidim kako se cela slika slaže veoma lepo. Nakon što je crkva uklonjena, antihrist "će biti otkriven. U Otkrivenju 6 prvi događaj koji se odvija kada je rolna sa 7 pečata otvorena jeste beli konj koji dolazi sa jahačem. Ovo je očigledno antihrist koji dolazi na zemlju. Pošto je Crkva uklonjena i sada se raduje sa Gospodom u nebu, ništa ne zadržava ovog zločinca da se kreće i da zauzima svet.

TRUBE

Oni koji uče da Crkva mora proći kroz velike nevolje i suočiti se sa Božjim gnevom koji dolazi na zemlju pokušavaju da identifikuju zadnju trubu u 1. Korinćanima 15 sa sedam truba u knjizi Otkrivenja. Ja vidim velike teškoće u njihovom upoređivanju.

Pre svega, truba koja zvuči u vreme uzeća Crkve u 1. Solunjanima 4:16 zove se "truba Božja". U Otkrivenju - sedma truba je truba sedmog anđela. Truba u 1. Korinćanima 15 se koristi da objavi događaj koji se dešava u momentu, u trenu oka. Pavle kaže: "Evo kazujem vam tajnu: nećemo svi pomreti, ali ćemo se svi izmeniti, u momentu, u tren oka, kad zatrubi poslednja truba" (Čarnić). Sa druge strane, sedam truba iz knjige Otkrivenja će pokriti period od nekoliko dana. Otkrivenje 10:7 kaže: "Nego u dane [množina] glasa sedmoga anđela, kad on zatrubi, onda će se svršiti tajna Božja, kao što on javi svojim slugama prorocima".

Zadnja truba iz 1. Korinćanima 15 i 1. Solunjanima 4, biće truba slave. Mi ćemo biti promenjeni u njegov lik i uzdignuti da sretnemo Gospoda u nebu. Međutim, na sedmu trubu iz knjige Otkrivenja se neprestano odnosi kao na zlo. U Otkrivanju 8:13 anđeo je rekao: "Teško, teško, teško stanovnicima zemlje od ostalih glasova trubnih trojice anđela koji će sad zatrubiti." To anđeo kaže na kraju četvrte trube. Tako se tri "teško" odnose na petu, šestu i sedmu trubu. Na kraju pete trube (Otkrivanje 9:12) anđeo objavljuje: "Prvo zlo prođe, i evo idu još dva zla za ovim." Ovo se odnosi na šestu i na sedmu trubu. U Otkrivenju 11:14 anđeo objavljuje da je drugo zlo prošlo i da treće zlo brzo dolazi. Tada nailazimo prvo na 15. stih. sedmu trubu. koja je u stvari treće zlo.

Uzeće Crkve i promena u njegov slavni izgled je daleko od toga da bude "zlo". Jedino tada bi to bilo zlo ako ja ne odem! Stoga vidim velike poteškoće u poistovećivanju sedam truba iz Otkrivenja 15 i zadnje trube u 1. Korinćanima 15 jer su rezultati i faktor vremena toliko različiti. U svom komentaru Novog zaveta na grčkom, Din Henri Alford izjavljuje da nema razloga definisati zadnju trubu da bude zadnja truba Otkrivenja. Takođe kaže da nema razloga smatrati da posle zadnje trube iz 1. Korinćanima 15 nema više truba.

PRVO USKRSENJE

Sledeći veliki argument koji koriste oni koji veruju da će Crkva proći kroz velike nevolje skoncentrisan je oko Otkrivenja 20:4-5, gde Jovan kaže:

"I videh prestole, i onima koji seđahu na njima dade se vlast da sude. I videh duše isečenih za svedočanstvo Isusovo i za reč Božju, koji se ne klanjaše zveri ni liku njezinome, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj. I oni oživeše i kraljevaše s Hristom hiljadu godina. A ostali mrtvaci ne oživeše dokle se ne svrši hiljada godina. To je prvo uskrsenje."

Argument je da "prvo uskrsenje" znači da nema uskrsenja pre toga. Prvo znači prvo, i ništa ne može biti pre toga. Međutim, ako pokušaš da staviš prvo uskrsenje u potpunosti u Otkrivenje 20 nakon što je sotona okovan i bačen u ambis na hiljadu godina, moraš nekako objasniti zašto je Isus nazvan prvim plodom od onih koji ustaju iz mrtvih. Zar Isus nije već uskrsnuo?

Takođe tamo je i veliko mnoštvo u Nebu u Otkrivenju 7 uzvikujući: "Spasenje Bogu našemu, koji sedi na prestolu, i jagnjetu." Kada je starešina upitao Jovana: "Ovi obučeni u bele haljine ko su i otkud dođoše?" Jovan je odgovorio da ne zna. Starešina Je rekao: "Ovo su oni koji dođoše iz patnje velike i opraše haljine svoje i obeliše ih u krvi jagnjetovoj. Zato su pred prestolom Božjim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom." Ovde u 7. poglavlju je mnoštvo u nebu koje dolazi iz velikih nevolja i tako uskrsnulo pre Otkrivenja 20.

U Otkrivenju 15 vidimo sledeću grupu u nebu. Jovan opisuje more od stakla i vatre i vidi one koji su zadobili pobedu nad zveri. nad njegovim likom, njegovim znakom i nad brojem njegovog imena. Oni stoje na moru stakla držeći Božje harfe. Pevaju pesmu Mojsija, sluge Božjeg. To bi bili otkupljeni od Izraela koji su zadobili pobedu nad zveri. Jovan njih vidi u nebu pre nego što su zadnjih sedam pehara Božjeg gneva izliveni na zemlju.

Ovde su dve grupe uskrslih u nebu koji su imali udeo u prvom uskrsenju koje prethodi Otkrivenju 20, gde Jovan vidi one kojima su odrubljene glave zbog svedočanstva Isusovog i odnosi se na "prvo uskrsenje".

U Otkrivenju 24:4 Jovan vidi različite grupe. Pre svega on vidi prestol i one koji sede na njemu. Bez sumnje to je Crkva. Gospod je dao obećanje onima koji će nadvladati u Laodicijskoj crkvi. On je obećao daće im dozvoliti da sede sa njim na njegovom prestolu kao što je i on takođe pobedio i seo sa svojim Ocem na njegov presto. Jovan vidi sledeću grupu ljudi u Otkrivenju 20:4. To su duše onih kojima je odrubljena glava zbog Isusovog svedočanstva, koji nisu obožavali zver, ni njegov lik, niti su primili znak na svoja čela. To su određene posebne grupe. Jedna sedi na prestolima, druga je došla iz velikih nevolja nakon što je izbavljena od sile antihrista i ne pokoravajući se njegovoj vladavini.

Prvo uskrsenje se događa u toku određenog vremenskog perioda. Oni koji smatraju da će Crkva proći kroz ovaj period Božjeg gneva kažu da je prvo uskrsenje, uskrsenje zadnjeg dana. Oni insistiraju na danu sa 24 časa. Pismo kaže da je dan kao hiljada godina Gospodu a hiljade godina - kao dan. Mi znamo da dan Gospodnji nije dan sa 24 časa - nego neodređen period vremena. Prvo uskrsenje u stvari pokriva period vremena i obuhvata mnoge različite događaje.

Ima onih koji su ustali kada je Isus ustao iz mrtvih (Matej 27:52) i onih koji dolaze nazad sa Hristom kada on dolazi da nas uhvati da Ga sretnemo u vazduhu (1. Solunjanima 4:14) i onih, koji su bili mučeni zbog svedočanstva Isusovog i koji će ustati za vreme velikih nevolja. Oni svi imaju udeo u prvom uskrsenju. Prvo uskrsenje je u kontrastu sa drugim uskrsenjem, uskrsenjem nepravednih koji će stajati pred Velikim Belim Prestolom Božjeg suda.

BDITE I BUDITE SPREMNI

Očigledno je da je Isus zamislio da njegovi učenici i Crkva u svako doba iščekuju njegov dolazak po njih. Njegova reč za učenike je bila da bdiju i budu spremni, jer oni ne bi znali dan ili čas njegovog dolaska a on bi došao u vreme kada oni ne bi očekivali. Zato oni uvek treba da bdiju i da budu spremni.

Ako zastupaš stav da Crkva mora proći kroz velike nevolje, tada oduzimaš od pretećeg karaktera Isusovog povratka. Crkva ne bi bdila, niti bismo mi imali kakav razlog da čekamo njegov dolazak ako prvo moramo da prođemo kroz velike nevolje. U tom slučaju - mi bismo prvo čekali na velike nevolje ili otkrivanje antihrista. Crkva bi tada imala zbog mnogo čega da bdi, i mi bismo u stvari mogli pažljivije pratiti poslednje događaje.

Prvi veliki događaj bi bio otkrivanje antihrista. On će uspostaviti svoje kraljevstvo i uvesti novi monetarni sistem. Hrišćani bi tada morali naći način da prežive, a da ne kupuju i prodaju. Sledeće, mi bismo čekali velike događaje koji su predviđeni da dođu na zemlju. Posebno bismo čekali na antihrista da stane u Svetinju nad Svetinjom ponovo izgrađenog hrama, da objavi sebe Bogom i da zaustavi svakodnevno žrtvovanje i molitve. Prema Danilu znamo da će od tog momenta proteći još 1290 dana do povratka Gospoda (Danilo 2:11).

Biblija kaže da nijedan čovek ne zna dan ili čas. To se ne može odnositi na dan Hristovog povratka jer nam je tačan dan dat u Danilovom proročanstvu. Ni jedan čovek ne zna dan ili čas kada će Gospod uzeti svoju Crkvu sa zemlje. Zato moramo bdeti - ne zbog velike nevolje ili pojave antihrista - nego zbog Isusa Hrista koji može doći po nas u svaki čas.

U Mateju 24:42 Isus počinje svoje bodrenje na bdenje i na to da budemo spremni serijom poređenja.

Prvo je alegorija o vlasniku kuće. Ako bi taj čovek samo znao u koji čas lopov dolazi, on bi bdeo i ne bi dozvolio da mu kuća bude provaljena. "Bdijte dakle," Isus je rekao. "jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš".

Tada je Isus dao poređenje vernog i mudrog sluge. Njegov gospodar ga je učinio upraviteljem kuće, a kada se gospodar vrati, naći će ga da to radi - to znači spremno čekati.

Isus je takođe pomenuo zlog slugu koji kaže u svom srcu: "Neće gospodar moj još za dugo doći". Ja verujem da svaki put kada predaješ da se uzeće ne može dogoditi pre nevolje ili nakon pojave antihrista - ti kažeš da Gospod kasni sa svojim dolaskom.

Isus nas upozorava da takvo verovanje slugu vodi u lenjost. Gospodar je došao u vreme kada ga sluga nije očekivao. Taj sluga dobio je svoj deo sa nevernicima. Ponavljam da je čitav koncept u tome da Gospod želi da mi bdimo i da budemo spremni za njegov dolazak, a ne da čekamo na nevolje, njihov početak ili otkrivanje antihrista.

Budi spreman na to da Isus Hrist dođe po nas u svaki čas. Staviti bilo koji događaj ispred dolaska Hrista po njegovu Crkvu je u suštini govoriti da će Gospod kasniti sa svojim dolaskom dok se taj događaj ne dogodi. Ovo učiti je veoma opasno i Isus lično upozorava protiv toga.

Kroz Matej 25 Isus naglašava potrebu da budemo spremni. U poređenju o deset devojaka, pet ludih devojki nisu bile spremne za Gospoda kada je on došao. Kada je izrečeno "Eto ide mladoženja", one devojke koje su bile spremne, ušle su na svadbu. U 13. stihu Isus kaže: "Bdite dakle, jer ne znate dana ni časa".

Mi čvrsto verujemo da je dolazak Hrista blizu, da nijedno proročanstvo ne treba da bude ispunjeno pre nego što on uzme svoju Crkvu i da je on odredio za svaku generaciju da bude spremna i da čeka njegov dolazak.

VREME KRAJA

Gospod nam je dao neka posebna obećanja koja se tiču velikih nevolja i Crkve. Prvo obećanje je u Otkrivenju 3:10 njegovoj vernoj Crkvi u Filadelfiji: "Što si održao reč ustrajanja u meni, i ja ću tebe sačuvati od časa iskušenja koji će doći na vasioni svet, da iskuša one koji prebivaju na zemlji." Tumačiti ovaj stih tako da znači da će nas Isus sačuvati od nevolje i provesti nas kroz njih uz pomoć božanskog očuvanja je u potpunosti bez biblijske osnove i dokaz neznanja. Ovakvo tumačenje učitava u stihove nešto što tamo nije, sa ciljem da se tako slaže sa pretpostavljenim gledištem. Nigde se u knjizi Otkrivenja ne spominje božansko očuvanje Crkve. Jedino božansko očuvanje jeste za Izrael i 144,000 onih koji su zapečaćeni i tako pošteđeni od suda koji treba da dođe.

U 1. Solunjanima 5:9 Pavle piše o dolasku Hrista po svoju Crkvu: "Jer nas Bog ne odredi gnevu. nego dobijanju spasenja po Gospodu našemu Isusu Hristu". Potpuno je nedosledno Božjoj prirodi ako mislimo da će, nakon što je Isus potpuno podneo sud za moj greh. Bog meni suditi zajedno sa zlim svetom. Božji gnev i sud biće izliveni na svet koji odbije Hrista. Ako sam Božje dete, zašto bi Bog mene ubrajao među nepravedne. Bog nas nije odredio za gnev.

Sledeće interesantno proročanstvo nalazi se u Isaiji 26:19-21. Gospod prvo govori o uskrsenju mrtvih. Tada kaže: "Hajd' narode moj, ući u sobe svoje i zaključaj vrata svoja za sobom. krij se za čas, dok ne prođe gnev! Jer, gle, Gospod izlazi iz stana svoga da kazni nedela stanovnika zemlje, i zemlja će krvi svoje da otkrije, i neće ubistva više prikrivati."

Isaija prorokuje dan kada će Gospod doći da kazni stanovnike zemlje, vreme velikih nevolja. Ali Bog poziva svoje ljude da uđu u njegove sobe i zatvore vrata za sobom, da bi se mogli sakriti za čas dok ne prođe gnev, dok se nevolje ne završe. Ovo se može odnositi na Jevreje koji će trčati do kamenog grada Petra i biti sačuvani od velikih nevolja. Isaija takođe to pominje u 16. poglavlju: "Kod tebe nek ostanu izgnani iz Moava, budi im ti zaklon od pustošnika; jer nestaće nasilnika i prestaće pustošenje, istrebiće se iz zemlje koji zemlju gaze, i presto će se milošću učvrstiti i sedeće verno u domu Davidovu sudija koji voli pravo i revan je za pravdu." (Isaija 16:4-5)

U ovom tekstu ljudima iz Moava je rečeno da prihvate Jevreje i da ih zaštite u Petri dok antihrist pokušava da uništi Jevreje. Ako se ovo obećanje očuvanja odnosi na Jevreje a ne na Crkvu, zašto bi Gospod zaštitio Jevreje, a Crkvu ne od velikih nevolja?

Ako Gospod planira da zaštiti Crkvu od velikih nevolja, tada gde su obećanja? Gde Biblija pokazuje da će Crkva biti zapečaćena, zaštićena ili označena tako da joj se ne može nauditi za vreme velikih nevolja? Dok Jovan jasno izlaže događaje zadnjih dana u knjizi Otkrivenja, u kojim odeljcima ima reči o očuvanju Crkve u nevoljama?

U Luki 21 Isus govori o velikim nevoljama i o svom ponovnom dolasku. Kaže nam: "Čuvajte se da vam srce ne oteža od prekomernog jela i pića i od briga ovoga sveta, i da vam taj dan ne dođe iznenada. Jer će doći kao zamka na sve one koji prebivaju na licu cele zemlje." (Luka 21:34-35) I opet: "Bdite dakle jednako, i molite se da biste bili dostojni uteći od svega ovoga što će se zbiti, i stati pred Sina čovečjega." (Luka 21:36)

Izbeći, ali šta treba da se dogodi? Sigurno ne želim da izbegnem dolazak Gospoda po njegovu Crkvu. Isus je mislio na velike nevolje koje dolaze, i ja bih sigurno voleo to da izbegnem! Molim se i bdim baš kao što mi je Isus rekao da radim, da budem dostojan "uteći od svega ovoga što će se zbiti i stati pred Sina čovečjega."

Nekoliko reči bi trebalo reći o tome da uzeće nije tradicionalna istorijska Crkvena doktrina. Ako gledamo na tradicionalnu istorijsku Crkvenu nauku i posmatramo istorijsku Novozavetnu Crkvu, shvatićemo da Pismo jasno ukazuje na to da je rana Crkva čekala skori povratak Isusa Hrista. Hrišćani su očekivali njega da dođe u bilo koje vreme po njih.

Pavle je rekao: "Ali je naš grad na nebesima, otkud kao Spasitelja očekujemo Gospoda Isusa Hrista, koji će preobraziti telo poniženja našega, da bude slično telu slave njegove." Istina je da je iščekivanje povratka Gospoda oslabilo u toku istorije Crkve, posebno za vreme Mračnog srednjeg veka.

Osim toga, postoje mnoge stvari u istorijskoj nauci Crkve sa kojima se ja ne slažem. Istorijska nauka Crkve uči obnovu krštavanjem dece. Istorijska Crkva uči posredovanje za mrtve svece. Ne verujem da Biblija uči posredovanje za mrtve svece. Istorijska Crkva takođe uči o nepogrešivosti pape. Ja ne verujem u nepogrešivost pape. Postoje mnoge stvari u istorijskoj nauci Crkve za koje ja osećam da nisu biblijske i ne slažem se sa njima. Ne gledam na istorijsku nauku Crkve kao na ispravnu u svakoj formi i konceptu, niti vidim istorijsku Crkvu kao model za nas da je sledimo.

Postoje tvrdnje da interes za uzeće i učenja o njemu potiču od Plimutske Crkve braće. Priča počinje tako što je na sastanku u Engleskoj jedna žena počela da bodri Crkvu kroz dar prorokovanja i rekla je daće Gospod uskoro uzeti svoju Crkvu i spasti je od nadolazećeg gneva. Rečeno nam je da su ljudi poput Darbija i Skofilda tada počeli da popularizuju ovo gledište.

U Danilu 12 prorok je tražio razumevanje od Boga u vezi sa vremenom kraja. Gospod je rekao Danilu da "drži u tajnosti ove reči i zapečati knjigu do dana kada dođe kraj. Mnogi će je tad pročitati i poznanje će se umnožiti." Umnoženo znanje u Danilu 12 jeste znanje o proročanstvima.

Dok se mi približavamo danu kada će Gospod uzeti svoju Crkvu iz ovog sveta, jedino je prihvatljivo da nas on učini svesnijim obećanja Crkvi - da će ona biti uzeta pre velikih nevolja. Zašto bi Gospod otkrio to Luteru, Kalvinu ili bilo kojem lideru reformacije? Oni nisu živeli u vreme kada je Crkva trebalo da bude uzeta.

Knjiga Danila je trebalo da bude zapečaćena sve do vremena kraja, a mi smo sada u tom vremenu. Danilo 12:4 definitivno obećava da će znanje o proročanstvima biti uvećano. Ispravno je pretpostavljati da će Bog davati nove uvide u razumevanje njegovih obećanja i njegove Reči u danima u kojima mi živimo.

Ne znam ni za jednog liberalnog crkvenog teologa koji veruje u uzeće Crkve. Međutim, to je nada koju drži većina evanđeoskih hrišćana širom sveta - jer mi uistinu verujemo da Isus Hrist uskoro dolazi i nadamo se da će nas odneti iz ovog zlog sistema sveta, u svako vreme.

Amin! Dođi Gospode Isuse!

PRIPREMA

U svetlu činjenice da Gospod može doći čak i danas, šta da ja radim kao hrišćanin?

Prvo, dozvoli mi da ti kažem šta ne treba da radiš. Nemoj napustiti svoj posao, prodati svoju kuću, nemoj razmišljati koliko para možeš pozajmiti, a da ne moraš da vratiš. Isus kaže da radimo dok se ne vrati (Luka 19:13). On želi da mi nastavimo sa svojim radom. Isus kaže "Bdite" (Matej 24:42). Treba da bdiš. Pismo kaže da onima koji ga čekaju pojaviće se drugi put (Jevrejima 9:28). Treba da budeš spreman. Isus je rekao: "Zato i vi, držite se spremni, jer u koji čas ne mislite doći će Sin čovečji (Matej 24:44). Amos je vapio: "Spremaj se susretu s Bogom" (Amos 4:12).

Ti treba da se pripremaš. Ta priprema jeste u predavanju tvog srca i života Isusu Hristu, primajući njegovo oproštenje i oduzimanje naših greha i prestupa. I tada čekaj. Jakov kaže: "Budite dakle trpeljivi, braćo moja, do pojavljenja Gospodnjega. Gle ratar čeka plemenitog roda iz zemlje i strpljivo čeka... Budite dakle i vi strpljivi... jer je blizu pojavljenje Gospodnje." (Jakov 5:7-8). 2. Petrova 3:3-4 kaže nam kako će u zadnja vremena doći rugači koji će doći i reći: "Gde je obećanje pojavljenja njegova?" Ali: "Ne docni Gospod s obećanjem. kao što neki misle da docni; nego vas trpi. jer neće da ko pogine..." (9. stih).

Povremeno se u našim srcima može pojaviti oklevanje u vezi sa dolaskom Isusa Hrista zbog onoga što će se dogoditi našim nespasenim članovima porodice kad se on vrati.

Kada jednom mi budemo uzeti, mnogi od naših voljenih koji su bili u borbi zbog našeg svedočanstva i nevoljni zbog naših reči će shvatiti da su u stvari propustili priliku da budu uzeti sa Crkvom. Kao rezultat postaće mrtvi ozbiljni sa Bogom i izabraće da odbiju znak zveri za vreme velikih nevolja. Izabraće smrt radije nego znak i tako će i oni biti spaseni (Otkrivenje 20:4).

U Otkrivenju 7:9-14 Jovan je video u nebu "mnoštvo veliko, koje ne mogaše niko izbrojiti, od svakoga roda i plemena... obučeno u bele haljine" pevajući o spasenju. Starešina je rekao Jovanu: "Ovo su oni što dolaze od velike nevolje, koji opraše svoje haljine i ubeliše ih u Jagnjetovoj krvi." (Čarnić). U Otkrivenju 6:9-11 pod petim pečatom, te duše mučene za vreme velikih nevolja čekaju svoju priliku da uđu na nebesku scenu. Rečeno im je da čekaju malo duže dok ne uđe potpuni broj onih koji su posečeni.

Biti svetac iz velikih nevolja je težak put. Kao što je Isus rekao: "Jer će tad biti nevolja velika, kakva nije bila od postanja sveta do sad, niti će ikad biti." (Mat. 24:21). Zašto čekati? Zašto da odbacimo svoju šansu poznavanja slavnog uzbuđenja zajedništva sa Gospodom kad On uzme Crkvu?

Pitanje u ovom trenutku jeste: "Jesi li spreman?" Zamisli da Gospod danas kaže: "Ovo je kraj vremena Crkve! Ti si završio svoje svedočanstvo. Dođi kući!" Da li bi zajedno sa Crkvom bio poveden da sretneš Gospoda u vazduhu ili bi bio ovde dole češkajući glavu pitajući se šta se dešava?

Koliko je samo bolje ići sa Crkvom nego biti ostavljen da se suočiš sa velikim nevoljama i svom stravom koja dolazi na zemlju. Zašto da to učiniš teškim za sebe kada Gospod želi da ti olakša? Zašto jednostavno ne otvoriš svoje srce i život Isusu Hristu sada? Zašto ga jednostavno ne prihvatiš kao svog Gospodara i Spasitelja i da, kao što on kaže. "Budeš spreman"? Šta ti je potrebno da budeš spreman? Da Isus Hrist prebiva u tvom srcu i u tvom životu.

BELEŠKA:

^1 Dani su kalkulisani na sledeći način: 445. pre Hrista do 32. nakon Hrista je 476 godina. Pomnoženo u skladu sa našim, julijanskim kalendarom od 365 dana po godini, to iznosi 173,740 dana. Dodajemo 116 dana zbog ispravke broja prestupnih godina i razliku od 24 dana između 14 marta i 6. aprila (uključujući i granične dane prema jevrejskoj praksi). Tako sve ukupno to je 173,880 dana.
"Poverovao sam u doktrinu o Isusu i ceo moj život je doživeo iznenadnu promenu - život i smrt prestali su biti zli. Umesto očaja, okusio sam zadovoljstvo i sreću koju mi ni smrt ne može oduzeti."
- Tolstoj

ZA DANAS

IZDVAJAMO




ANKETA

-

INDEKS TAGOVI

PRATI NAS

Posete/Statistika
Danas: 383
Ukupno: 5816619
Generisano za: 0.001''

W3C XHTML 1.0
W3C CSS

Internet izvor: http://siont.net/u-hristu/knjige/nevolje.php
Ovaj tekst je preuzet/odštampan sa sajta SIONSKE TRUBE - http://www.siont.net/.
Uslovi i prava za korićenje ovog materijala su dati na stranici: http://www.siont.net/garancije.php.