Priče Solomunove 16

Prev. Đura Daničić (Rev.)
Uvod / Sadržaj - poglavlja: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31.

Glava 16

1 Čovek sprema srce, ali je od Gospoda šta će jezik govoriti.

2 Čoveku se svi putevi njegovi čine čisti, ali Gospod ispituje duhove.

3 Ostavi na Gospoda dela svoja, i biće tvrde namere tvoje.

4 Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan.

5 Mrzak je Gospodu ko je god ponositog srca, i neće ostati bez kara ako će i druge uzeti u pomoć.

6 Milošću i istinom očišća se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se čovek oda zla.

7 Kad su čiji putevi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove.

8 Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom.

9 Srce čovečije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove.

10 Proroštvo je na usnama carevim, u sudu neće pogrešiti usta njegova.

11 Merila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je delo.

12 Gadno je carevima činiti nepravdu, jer se pravdom utvrđuje presto.

13 Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onog koji govori pravo.

14 Gnev je carev glasnik, ali mudar čovek ublažiće ga.

15 U veselu je licu carevom život, i ljubav je njegova kao oblak s poznim daždem.

16 Koliko je bolje teći mudrost nego zlato! I teći razum koliko je lepše nego srebro!

17 Put je pravednih uklanjanje oda zla; čuva dušu svoju ko pazi na put svoj.

18 Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast.

19 Bolje je biti poniznog duha s krotkima nego deliti plen s oholima.

20 Ko pazi na reč, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu.

21 Ko je mudrog srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku.

22 Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnih bezumlje je.

23 Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovim, i dodaje nauku usnama njegovim.

24 Ljubazne su reči saće meda, slast duši i zdravlje kostima.

25 Neki se put čini čoveku prav, a kraj mu je put k smrti.

26 Ko se trudi sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova.

27 Čovek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali.

28 Opak čovek zameće svađu, i opadač rastavlja glavne prijatelje.

29 Nasilnik mami druga svog i zavodi ga na put koji nije dobar; 30 Namiguje očima, kad misli naopako; kad miče usnama, čini zlo.

31 Seda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom.

32 Bolji je spor na gnev nego junak, i gospodar od svog srca bolji je nego onaj koji uzme grad.

33 Ždreb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.

« Priče 15   |   Uvod   |   Priče 17 »
"Ako je ikada čovek bio Bog ili Bog čovek, Isus je bio oboje."
- Lord Byron

ZA DANAS

IZDVAJAMO




ANKETA

-

INDEKS TAGOVI

PRATI NAS

Posete/Statistika
Danas: 606
Ukupno: 5871765
Generisano za: 0.006''

W3C XHTML 1.0
W3C CSS

Internet izvor: http://siont.net/razonoda/umotvorine/open.php
Ovaj tekst je preuzet/odštampan sa sajta SIONSKE TRUBE - http://www.siont.net/.
Uslovi i prava za korićenje ovog materijala su dati na stranici: http://www.siont.net/garancije.php.