22. maj
"Sam Duh svedoči s našim duhom da smo deca Božija." Rimljanima 8:16
Čovekovo obnovljenje ne može da se prouzrokuje delanjem njegove duše. Kajati se, izražavati tugu suzama zbog učinjenog greha, a zatim se odlučiti za Hrista, samo po sebi ne spasava čoveka. Priznanje, odluka, ili bilo kakav religiozni čin ne sme da se navodi kao nešto što proizvodi nanovorođenje.
Pametan sud, intelektualno razumevanje, umno prihvatanje, želja za opim što je dobro i istinito, sve su to izvanredne delatnosti čovečije duše. One ga mogu dovesti do gladi za Bogom. No, iako mogu da deluju kao sluge, čovečije misli, osećanja i izbori ne mogu da budu i gospodari. U slučaju spasenja njihova dužnost je od drugorazrednog značaja. Biblijska stvarnost nanovorođenja pripada jednom dubljem području. Ona nije ništa manje do probuđenje božanskog života dolaskom Božijeg Svetog Duha u čovekov duh.