Juče:
21. februar
Tada dođe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima: Sedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu ...i poče tužiti. (Mt. 26,36-37)
Bilo kada, kod svakog čoveka jednom dođe trenutak, kada se uplaši i postane svestan, da mora umreti. Trenutak, kada ga savlada strah od smrti. Ovu uplašenost je osetio Isus u vrtu Getsemanije. Isus dalje kaže: "Žalosna je duša moja do smrti". Grčka reč prvobitnog teksta se koristi, kada čovek u jednom trenutku spazi nešto, što u njemu izaziva užas. U ovom noćnom času Isus je stvarno video nešto grozno: video je smrt. Ne "slatku smrt" koja oslobađa dušu od stega tela. Ne! Video je stvarnu smrt, koja je - kako Biblija govori - "plata za greh", koja je mač Božjeg suda. Video je smrt, kojom vlada sotona, smrt, koja je Božje prokletstvo nad palim čovečanstvom. Video je kralja užasa, koji gasi svetlo naših očiju, da bi ga ponovo osvetlio pred prestolom Božjeg suda. Isus je video stvarnu smrt i uplašio se.
Šta treba Sveti Bog, Sin, da čini sa takvom smrću? Biće nam to jasnije, kada čujemo poruku Biblije: "Trpeo je za nas, kao naš zagovornik". I "borio se sa smrću" tamo u Getsimaniji da bismo mi, iskupljeni od grozote smrti mogli da umremo u miru i odemo u Njegov dom.
Kako ne bismo trebali mi, koji smo smrću obeleženi i na smrt osuđeni, da celim svojim srcem tražimo spasioca od smrti?
Gospode! Preživeo si strahotu smrti, da bismo živeli. Gospode, daj da tvoje smrtno trpljenje, ne bude za mene uzaludno. Amin