Broj: 2 / 2001.
Januar - Februar
SADRŽAJ OVOG BROJA:
* Isus dolazi iznenada - Jan Vareca
* Naša nevolja mogućnost za veru - Tom Dooley
* Poreklo Božića - C. H. Spurgeon
* Reč za Novu godinu - Uredništvo
* misaone refleksije * Kako vidiš svoj duhovni život? - Jan Vareca
Dragi naši čitaoci,
Iz objektivnih praznično - novogodišnjih razloga, ovaj broj SIONSKE TRUBE izlazi malo ranije. (Našu malu redakciju već je zahvatila "groznica prazničnih putovanja.") Smatramo, da je bolje poraniti nego zakasniti.
Kao što ćete primetiti, u ovaj broj smo uneli smo neka programska poboljšanja i nove ideje, a takođe se nadamo da, će Vam i po tekstualnom sadržaju biti na blagoslov.
Zahvaljujemo se svima vama koji ste se nam javili, ohrabrili nas i dali nam nove ideje. Raduje nas da interes za SIONSKU TRUBU sve više raste: prvi broj je bio poslat na 77 E-mail adresa a već ovaj, drugi broj je otišao na 144 adrese!!! Dakle, zvuk SIONSKE TRUBE se širi Internetom! Ukoliko Vas je na bilo koji način prvi broj mimoišao, javite nam se i mi ćemo Vam ga poslati.
I da, ne zaboravite... i dalje važi naš moto: "Zatrubite, neka se čuje i Vaš glas!"
Vaša, SIONSKA TRUBA.
^vrh
ISUS DOLAZI IZNENADA!
- Jan Vareca
Na mnogo hrišćanskih traktata, majica i knjiga video sam sličan detalj - sat, čije kazaljke pokazuju pet do dvanaest. To simbolizuje da je kasno i da je još malo vremena ostalo za spasenje po milosti, ili je to simboličko odbrojavanje drugom Hristovom dolasku.
Meni se čini da Božji proročki časovnik danas pokazuje možda već pet sekundi do dvanest!? Mi smo generacija koja ne živi u "poslednje dane" već u "poslednja vremena tj. časove", koji su objavljeni u Pismu i koji se ispunjavaju svakodnevno pred našim očima.
Jedan od krajnjih - zadnjih događaja poslednjeg vremena biće "dolazak Gospoda na oblacima". To će biti poslednji dan milosti Božje za ovo čovečanstvo!
Dok čitaš ove redove imaj na umu tri činjenice:
- Isus sigurno dolazi ponovo.
- Isus dolazi možda za vreme tvog života?
- Isus želi da budeš spreman za Njegov drugi dolazak!
Prvo bih da kažem na čemu se gradi hrišćanska tvrdnja da Isus dolazi ponovo...
Kako možemo znati i kako možemo biti sigurni da Isus dolazi?
Možemo biti sigurni zbog... Zbog ličnih Isusovih reči:
(1) Neka se vaše srce ne uznemirava. Verujte u Boga i u mene verujte. (2) U kući moga Oca ima mnogo stanova. Da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mesto.? (3) A kad odem i pripremim vam mesto, doći ću opet i uzeti vas k sebi da i vi budete onde gde sam ja. (Jov. 14:1-3 SSP)
Pogledajte naš tekst... Jov. 14:1-3. Zapazite treći stih, Isus jasno kaže... "doći ću opet..." Isus ne kaže, da će "On možda doći ponovo." On ne kaže, "probaću da dođem ponovo." On kaže... "Ja ću opet doći!" Isusov život, karakter, milioni promenjenih ljudskih života po svetu - kroz evanđelje i naravno Njegovo slavno vaskrsnuće iz mrtvih su takođe dokazi za verodostojnost Isusovih reči.
Zaista, Isus dolazi ponovo! Pogledajmo sada, kako će to Isus doći...
KARAKTERISTIKE ISUSOVOG DOLASKA
Njegov dolazak se ne može predvideti.
Što se tiče vremena Njegovog dolaska, Isus sam kaže: "A o tom danu i o tom času ne zna niko - ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac." (Mt. 24:36 SSP)
Drugim rečima, oni koji pokušavaju da odrede datum, ili da proračunavaju tačno vreme Isusovog dolaska u direktnoj su kontradikciji sa Isusovim rečima. Njegov dolazak ne možemo predvideti.
Pošto ne možemo da ga predvidimo, to znači da ga trebamo, konstantno, svakodnevno čekati - očekivati! Očekivati znači biti na oprezu, biti budan - to je na neki način - aktivno stanje. Da li aktivno očekuješ Hrista? Tako što rasteš u milosti, u poznanju Reči Božje, razvijaš svoj molitveni život, svedočiš drugima, činiš dobra dela ljubavi... Ili je tvoj duhovno - hrišćanski život čista pasivnost i forma: u crkvu - iz crkve, Biblija nepoznata knjiga, moć molitve strana...
Ja verujem da će Hrista, kada bude dolazio po svoju Crkvu, najviše obradovati činjenica: DA GA NEKO ČEKA, OČEKUJE. Da li tebe to raduje kada dolaziš sa dalekog puta, izlaziš iz voza i na stanici vidiš tvoju porodicu kako te čeka i traži u gomilu ljudi, ne bi li te uočili, zagrlili i poželeli ti dobrodošlicu.
Da li čekaš Hrista...? Da li Crkva čeka Hrista...?
Drugo...
Njegov dolazak biće neočekivan.
Isus kaže u Mateju 24:44: "Zato i vi budite spremni jer će Sin čovečji doći u čas u koji ga ne očekujete." (SSP)
Pavle piše u 1. Solunjanima 5:2, sledeće: "Jer i sami veoma dobro znate da će Dan Gospodnji doći kao kradljivac u noći" (SSP)
Znate li kako lopovi kradu? Onda kada su najmanje očekivani. Oni nikada neće doći da vas pokradu ako znaju da ih čekate spremni u zasedi. Ne, oni će doći kad ni ne pomišljate da ćete biti pokradeni.
Slično tome, Isus će doći po Crkvu, Crkva će bukvalno biti zatečena Njegovim dolaskom! To nas uči da za Njegov dolazak moramo uvek biti spremni! Naši životi uvek treba da budu čisti - kroz pokajanje "oprani" od greha krvlju Hristovom. Treba da živimo u stalnom posvećenju.
Apostol Jovan u vezi sa drugim Hristovim dolaskom i praktičnim posvećenjem nalaže: "I ko god polaže ovu nadu u njega, čisti se kao što je i on čist." (1. Jov. 3:3 SSP)
Treće...
Njegov dolazak je siguran.
Pogledajmo opet u 1. Solunjanima 4:16-17:
(16) Jer, sam Gospod će, na zapovest, na glas arhanđela i na zvuk Božije trube, sići sa neba, i prvo će ustati mrtvi u Hristu. (17) Potom ćemo mi, živi, preostali, zajedno s njima biti poneti na oblacima da se sretnemo s Gospodom u vazduhu. (SSP)
Tu piše da će Isus sigurno doći i da će to biti događaj kakav čovečanstvo nije "videlo". Ne smemo sumnjati u Njegov dolazak, nipošto. Tako možemo sebe dovesti u opasnost! Pogledajmo pobliže ove stihove...
PRVA FAZA
ISUSOVOG DOLASKA
UKLJUČUJE SLEDEĆE DOGAĐAJE:
Mnogi hrišćani pod drugim Hristovim dolaskom podrazumevaju na Hristov silazak s neba na zemlju. Ali, to je tek druga faza Hristovog dolaska i to je namenjeno svetu. Jer će Isus tada sići sa svom svojom silom i vlašću i sa svojom Crkvom i svetim anđelima da sudi narode, spasi Jevrejski narod i uspostavi svoju milenijumsku vladavinu na zemlji. Prva faza Njegovog dolaska je namenjena Crkvi - hrišćanima, i ona će biti tajna za svet. Svet će videti samo posledice toga. (Tako prva faza uključuje...)
Isusov dolazak uključuje vaskrsnuće mrtvih (st. 16).
Primetite šta kaže 16-sti stih: "Prvo će ustati mrtvi u Hristu."
Kada piše: "mrtvi će prvi ustati..." Pavle misli na ljude koji su umrli znajući da je njihov Spasitelj Isus Hrist. Pavle ovaj događaj pojašnjava u 1. Korinćanima 15:43-44, kada kaže da je to uskrsnuće tj. postavljanje (grčka reč, anastasia, znači "postaviti se, stajati ispred nekoga"). Biće to ponovna dodela "nebeskog tela" umrlim vernicima.
Često mislimo da će vaskrsnuće mrtvih izgledati tako da će se grobovi otvoriti i mrtvi izaći - dići se iz njih. Međutim ništa od toga. Ovo će biti za naše oko i oko sveta tajni događaj. U protivnom, Njegovo vaznesenje Crkve ne bi bio iznenadan događaj za žive vernike! I logično je da Gospod prvo "obuče" u nebesko telo one koji su već kod Njega kao duše i duh. Čovek je zamišljen (stvoren) od Boga da bude: telo, duša i duh. U smrti - umiranju čovek gubi svoje telo, jer se ono zbog posledica greha vraća u prah. Da bi umrli vernici ponovo bili kompletne ličnosti, da bi mogli anastasia pred Bogom. Bog će im dodeliti nova tela.
Koliko li utehe u toj reči, "Prvo će ustati mrtvi u Hristu." Da li vidite to? Ima li hrišćanin razloga da se plaši se progonstva, smrti...?
Isusov dolazak uključuje vaznesenje (st. 17).
Zapazite 17. st., kaže da će Isusov dolazak uticati na vernike na zemlji. Jer kaže, da će živi biti "uzeti" zajedno sa onim vaskrsnutim u susret Gospodu, u oblake.
Reč "vaznesenje" (uzeće) na grčkom doslovno znači "istrgnuti i odneti". Isus će tako doći da istrgne Crkvu iz ovog sveta i odneće je k sebi. Da li ste ikad imali priliku da nešto vadite iz vatre, neku stvar koja je tu slučajno upala. Ukoliko jeste onda to niste radili polako, tj. prebirali rukom po žeravici, već ste brzim pokretom ruke zgrabili predmet i istrgli ga iz vatre. Sve je to trajalo u par sekundi. Vaznesenje - uzeće će se desiti slično tome, u jednom trenu, u "trenuću oka".
Dakle, Isusov drugi dolazak kao prvo, podrazumeva "uzeće" Crkve... Gospod će u vazduh k sebi uzeti svoju Crkvu (1. Sol. 4:16-17) I ovaj se događaj može dogoditi svakog časa. Čas uzeća Crkve je ključan za ostala proroštva iz Pisma. Uzeće će kao prekidač uključiti početak brzog ispunjavanja ostalih proroštva Pisma (antikrist, sedam godina nevolja, armagedon...)
Verujem da kada Pavle govori o vaznesenju u 1. Korinćanima 15:51-52, ovaj događaj opisuje kao "veliku tajnu". Tajna u Novom zavetu je duhovna istina koja još nije otkrivena - ona tek treba da se objavi. Pavle kaže da će transformacija vernika u nebesko telo biti iznenadna, desiće se u trenuću oka, u roku od jedne stotinke, ukoliko toliko traje trenuće oka.
Da li možete zamisliti da će u jednom trenutku vernici po celom svetu nestati: iz bolničkih kreveta, automobila, vozova, aviona, sa ulica.... IZ CRKAVA. Američke vazduhoplovne kompanije imaju važeće zakone da ne mogu svi piloti putničkog aviona biti hrišćani. Ovakav zakon je donet zbog činjenice vaznesenja Crkve. Oni su zabrinuti zbog mogućnosti da u jednom trenutku nestanu svi "piloti vernici" iz aviona te tako budu ugroženi životi putnika.
Treba da budemo spremni za ovaj momenat, ovo trenuće oka. Ne znam koliko traje trenuće, ali ovo mi govori da dok moje trepavice u jednom momentu budu zatvarale moje oči, gledaće ovaj tužan svet a u drugom momentu, dok se oči budu otvarale videću Hrista i bezbrojno mnoštvo iskupljenih - nalaziću se u oblacima s Hristom. Ovaj mali trenutak "mig oka" je velikih nada, ohrabrenje i opomena za Crkvu Isusa Hrista.
Međutim, možete li da zamislite tu tragediju, da u nekoj crkvi za vreme bogosluženja nestanu samo neki ljudi - i šta li će tada o, tome misliti oni što će ostati tu da sede. Oni koji nikada nisu načinili potpuno predanje svoga života Isusu Hristu, koji su pokušavali da žive život na dva puta? Malo na uskom a malo na širokom. Kako će samo da se iznenade, kad uvide da nisu nikoga svojim licemernih hrišćanskim životom obmanuli, već samo sebe!
Dakle, Isusov dolazak uključuje: vaskrsnuće, vaznesenje i treće...
Sjedinjenje (st. 17.)
St. 17. kaže nam da ćemo se sresti sa Gospodom "u vazduhu". Ali primetite da ne samo da ćemo ga sresti već ćemo se i sjediniti sa ostalima u Gospodu tj. mrtvima a sada vaskrsnutima, koji će već anastasia (stajati) pred Njim. Priključićemo se vernima koji su pomrli ili bili brutalno ubijani za Hrista tokom svih vekova, naši mili i dragi koje je od nas rastavila smrt. Zajedno sa njima, mi živi vazneti, bićemo sjedinjeni oko Hrista i sa Hristom, jer ćemo ga gledati onakvog kakav zaista jeste, bićemo slični Njemu i ostaćemo zauvek s Njime...
Zato...
OHRABRIMO SE ISTINOM
O DRUGOM HRISTOVOM DOLASKU, I:
Posvetimo se – očistimo se od svakog greha.
Dragi moji, sada smo Božija deca, a još se nije pokazalo šta ćemo biti. Ali, znamo da ćemo, kad se on pojavi, biti slični njemu jer ćemo ga videti onakvog kakav jeste. I ko god polaže ovu nadu u njega, čisti se kao što je i on čist. (1. Jov.3:2-3 SSP)
Budimo spremni uvek i očekujmo Hrista radeći.
Budno pazite, jer ne znate kada će to vreme doći. To je kao kad čovek odlazi na put: ostavi kuću, ovlasti sluge i svakome odredi njegov posao, a vrataru naredi da bdi. Bdite, dakle, jer ne znate kada će gospodar kuće doći - da li uveče, ili u ponoć, ili kad se petlovi oglase, ili izjutra - da vas, ako iznenada dođe, ne zatekne na spavanju. (Mk. 13:33-36 SSP)
ISUS DOLAZI, DA LI SI SPREMAN-A, ZA TAJ TRENUTAK, ZA TO "TRENUĆE OKA"?
^vrh
NAŠA NEVOLJA
MOGUĆNOST ZA VERU
- Tom Dooley
Jovan je u svom evanđelju zapisao sedam čuda koje je Isus učinio. No, u sva četiri evanđelja možemo da nađemo opise oko 37 čuda Isusa Hrista. Zašto nam Jovan daje samo sedam posebnih izveštaja u čudima? U 20-toj glavi evanđelja po Jovanu, Jovan kaže da je on beležio određena Isusova čuda sa svrhom da ilustruje veliko Božje spasenje. On kaže, da ta čuda dokazuju da je Isus Hrist Sin Božji i da verujući u to ti možeš imati život:
Isus je pred svojim učenicima učinio još mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. Ali, ovo je zapisano da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da, verujući, imate život u njegovom imenu. (Jov. 20:30-31 SSP)
Iz ove izjave možemo zaključiti da čudo (znamenje) koje je Isus učinio je "Čudo sa porukom". Ono ima dublje značenje od pukog zadovoljenja fizičke potrebe čoveka. Isusova čuda jesu velike ilustracije, slike Njegove božanske želje i moći da susretne i ispuni naše duhovne potrebe. Ja verujem da je apostol Jovan zabeležio određena Isusova "znamenja" da bi mi imali predstavu o tome koliko je veliko i kakvo je spasenje Božije.
Tako na primer "znamenje" isceljenja službenikovog sina (Jov.4:46-54) nam daje poruku o važnosti vere pri našem primanju - prihvatanju Božijeg spasenja. Biblija nam na mnogim stranicama tvrdi da vera je preko potrebna i neophodna da bi se imalo iskustvo Božjeg spasenja. Na primer, u Efescima 2:8 čitamo: "Jer, milošću ste spaseni, kroz veru..." (SSP) i u Rimljanima 10:9 se kaže: "Ako, dakle, svojim ustima priznaješ da je Isus Gospod i srcem veruješ da ga je Bog vaskrsao iz mrtvih, bićeš spasen." (SSP) i naravno dobro poznati stih, Jovan 3:16 to opet potvrđuje: "Jer, Bog je toliko voleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina da niko ko u njega veruje ne propadne, nego da ima večni život." (SSP)
Mi znamo dakle, da se spasenje prima verom, ali ponekad je za nas od velike pomoći neka slika, ilustracija vere, koja bi nam pokazala: šta vera zaista jeste. I tako dok gledamo ovo Isusovo "znamenje", Kada On isceljuje sina kraljevog službenika, možemo videti ulogu vere i njenu aktivnost u našim životima.
Kada bolje pogledamo Jovanov zapis ovog čuda, uviđamo oca bolesnog deteta, koji je otkrio da verom u Isusa Hrista njegovi najveći životni problemi mogu biti rešeni.
MOGUĆNOST VERE (vidi: 46-47 stih)
Jedan čovek ima ozbiljan problem. Stih 46 nam govori da je u pitanju neki ugledan čovek "kraljev službenik", tj. čovek sa dvora. On je verovatno bio na nekom visokom položaju u zemlji. Manjak novca za ovog čoveka nije predstavljao problem. Takođe, imao je uticaj i poznanstva na visokim položajima. Ali, imao je i problem koji ni sav njegov novac, ni moć nisu mogli da reše. Njegov sin se nalazio "između života i smrti". U 47-mom stihu, zapazimo, kome se ovaj čovek sa svojim problemom obraća za pomoć?
Siguran sam da ovaj čovek nije štedeo svojih para ne bi li rešio zdravstveni problem svog sina. Mogu da zamislim kako u njegovu kuću dolaze najpoznatiji lekari, kako on kupuje najpoznatije i najskuplje lekove, ali uprkos tome on bespomoćno gleda kako se život njegovog sina polako gasi. Ova situacija je bila MOGUĆNOST ZA VERU!
Zapazite ovo pažljivo, bio je to problem i tragedija koja je dovela ovog čoveka Isusu. Bio je to umirući sin, koji ga je naveo da traži Spasitelja. Da ovaj čovek nije bio slomljen tugom, nikada ne bi saznao koliko je Božja milost zaista velika.
Tu je lekcija za nas koju moramo naučiti o problemima i tragedijama koje se pojavljuju i dolaze iznova i iznova u naše živote. Zapamtimo, da sve ono šta nas vuče ka Isusu za nas jeste blagoslov. To može da bude: smrt voljene osobe, rak, siromaštvo... Sve što te tera da tražiš Isusa je blagoslov.
Da ovom čoveku nije pretila opasnost da izgubi svog sina, on bi onda najverovatnije izgubio svoju dušu. Njegova nevolja je bila MOGUĆNOST ZA VERU!
Kada je ovaj čovek došao da traži Isusa i da mu da svoj problem umirućeg sina, Isus na prvom mestu nije bio zainteresovan za problem bolesnog deteta, već za jedan drugi problem koji je imao ovaj čovek - problem njegovog srca i života, bolesnog od greha. Isus je zahtevao od njega ne samo da mu preda svoje "breme" - bolesnog sina, već i svoje (grešno) srce.
PREPREKE ZA VERU
Temeljno čitanje našeg teksta, me ubeđuje da ovde nije reč o primeru čoveka sa velikom verom. Ja se ne slažem sa time da je ovaj čovek imao vere. Jer kad pažljivo gledamo na razgovor koji je ovaj čovek vodio sa Isusom, mi vidimo da je njegova vera bila "puna pukotina". On nije imao pravu - ispravnu veru.
Njegova iskrzana, nepotpuna vera je bila velika prepreka za primanje spasonosne, prave vere Božje.
Njegova vera, je bila vera iz "druge ruke"
Mnogi nemaju spasonosnu veru u Isusa Hrista, jer se zadovoljavaju verom iz druge ruke. Činjenica jeste, da niko neće stići do neba, na osnovu vere svoje majke i oca, ili vere propovednika, (sveštenika) u čiju crkvu ide, ili na osnovu bilo čije vere. Da bi postao spašena osoba, ti moraš lično staviti svoje poverenje u Isusa Hrista da On postane tvoj lični Spasitelj.
Čovek, kraljev službenik je doputovao iz Kafarnauma u Kanu, jer je čuo da je tu Isus. Do tada nije imamo lično iskustvo sa Isusom. Moguće, da je čuo da je Isus pretvorio vodu u vino, u Kani i s toga zaključio da je on osoba koja može izlečiti njegovog sina.
Njegova vera je "tražila znak"
U 47-mom stihu, vidimo da čovek dolazi k Isusu i moli ga. Piše "i zamoli ga" a doslovno ova reč znači da ga je "preklinjao da dođe" u Kafarnaum i da mu isceli sina. Sada, u 48-mom stihu zapazimo šta Gospod na to odgovara.
Drugim rečima Isus je ovom čoveku rekao sledeće: "Tebi ne treba znak, tebi treba Spasitelj. Tebi ne treba čudo, tebi treba Gospod."
Problem sa verom koja traži znakove jeste taj, da neko može verovati u mogućnost dešavanja čuda bez verovanja u osobu Isusa Hrista. Problem ovog čoveka je bio u tome, što se on više zanimao za MOĆ ISUSA HRISTA, nego za OSOBU ISUSA HRISTA. Njega je više zanimalo šta On može da uradi, od toga ko On zaista jeste.
Mnogi danas nemaju spasonosnu veru, jer čekaju da Bog učini nešto i dokaže im se. Oni odbijaju da prihvate Hristove Reči.
Kada je Isus visio na Golgotskom krstu prolivajući svoju krv, zato da moji i tvoji gresi budu oprošteni, gomila ljudi ispod krsta je vikala: "Druge je spasao, a sebe ne može da spase! On je car Izraela - neka siđe s krsta pa ćemo mu poverovati." (Mt. 27:42 SSP) Oni su i dalje obijali da poveruju u Njega od Boga poslatog Mesiju. Činjenica da je Isus trijumfalno pobedio smrt, pakao i grob... nekima jednostavno još uvek nije dovoljna da poveruju u Njega.
Vera iz druge ruke i vera koja traži znakove su prepreke da se ima prava spasonosna vera Božja. Spomenuo bih još jednu prepreku veri, koju je ovaj čovek imao.
Njegova vera je bila "egocentrična vera"
Ovaj čovek je bio na visokom položaju u društvu. On je bio čovek koga su drugi slušali, on je izdavao drugima naređenja, šta treba ili ne treba da rade (Vidi 49 stih). On je u svojoj glavi pre nego je došao do Isusa, već imao razvijenu ideju kako će mu to Isus pomoći. Možda je mislio da će Isus doći u njegovu kuću, položiti svoje ruke na bolesno dete, progovoriti neku reč i da će mu sin biti ozdravljen. Problem je bio u tome, što se Bog ne može staviti ni u moju, niti u tvoju kutiju. Bogu se ne može naređivati kako šta da uradi.
Službenik je rekao Isusu: "dođi..." a Isus mu na to kaže "idi..."
Neki ljudi ne poseduju spasonosnu, jer imaju egocentričnu veru. Oni ne poriču činjenicu ko Isus jeste, njihova jedina pogreška je što zahtevaju od Isusa da im prilazi i druži se sa njima po njihovim uslovima.
Razjasnimo ovo. Čovekova molba Isusu je bila ispravna. On je želeo dobro za svoje dete. Ali, Isus je bio prvenstveno zainteresovan za njegovo spasenje. Službenik je imao veru, ali neispravnu veru, pogrešnu. Isus je radio na tome da otkloni sve prepreke koje su ovome čoveku smetale da dobije pravu, spasonosnu veru.
U ovom zapisu drugog Isusovog čuda, u Galilejskom kraju, mi ne saznajemo samo o tome, kada vera ima mogućnost, niti samo o tome koje su prepreke pravoj veri, već i o delovanju vere.
DELOVANJE SPASONOSNE VERE
Želeo bi da ukratko opišem kako spasonosna vera deluje - kako radi na transakciji (prebacivanju) Božjeg spasenja u naš život. Da bi Božje spasenje postalo naše lično iskustvo potrebne su tri stvari:
Znati
U 50-tom stihu, čitamo da je Isus čoveku rekao "Idi", dodavši veoma važnu frazu, "tvoj sin će živeti." Kada je ova reč izašla sa Spasiteljevih usana, ušla u čovekove uši i bila položena u njegovo srce, tada je on znao da Isus može na bilo koji način da isceli njegovog sina.
Da bi čovek bio spašen, postoje neke stvari koje on mora znati. On mora znati:
1. Zašto je potrebno imati spasenje?
2. Kako se može spasiti?
3. Šta treba da učini da bi bio spašen?
Verovati
Pogledajmo 50-ti stih opet. Službenik, nije samo znao šta mu je Isus rekao, da će On uraditi. On je i verovao, " I čovek poverova u to što mu je Isus rekao i ode..."
Poslušati
Vidi 51-53 stih. Da bi neko bio spašen, on mora uraditi više od toga nego samo znati principe spasenja, on mora aktivno prihvatiti tu istinu za sebe, tj. poslušati je.
Na kraju zapamtimo ovo: ISUS MOŽE REŠITI NAŠE NAJVEĆE PROBLEME... KROZ NAŠU VERU U NJEGA.
^vrh
POREKLO BOŽIĆA
- C. H. Spurgeon
Ekspozicija Mateja 2:1-12
"Kad se Isus rodio u Vitlejemu, u Judeji, za vreme kralja Iroda, dođoše neki mudraci sa istoka u Jerusalim i upitaše: "Gde je novorođeni car Judeja? Videli smo njegovu zvezdu kako izlazi pa smo došli da mu se poklonimo." (Mt.2:1-2 SSP)
Zapazimo sledeće: mesto gde se Sin Božji rodio na ovome svetu, bilo je jedno malo selo, selo zvano Vitlejem. Stoga je sasvim prirodno da su mudraci očekivali da je "car Judeja" rođen u palati, u velikom gradu, u Jerusalimu; međutim Gospodu je bilo draže, da sve ono što je povezano sa imenom Isusa Hrista ima pečat poniznosti, tako da i najsiromašniji i najponizniji ljudi mogu znati da Hrist nije došao u obličju princa, već kao običan čovek, ne kao neko najveći na zemlji, već kao jedan od njih - najobičniji. Tako je Isus bio rođen od deve Marije i položen u jasle, a mesto Njegovog rođenja bilo je Vitlejem, dobro poznato kao "kuća hleba", jer tu se nalazio nebeski Hleb za naše duše.
Beba Isus je rođena u "vreme kralja Iroda" (Lk. 1:5). Poslednja iskra nezavisnosti Judeje se polako gasila. Irod, stranac, predao je svoju zemlju u ruke rimskoj imperiji. Zar o tome ne govori staro Jakovljevo proroštvo: "Skiptar se neće odvojiti od Jude, ni palica zapovesti od nogu njegovih, dok ne dođe odmor..."? (1. Mojs. 49:10 LB) Zbog toga evanđelista naglašava na činjenicu, da je Isus rođen "za vreme kralja Iroda."
Takođe, moramo razumeti, da ponižavajuće okolnosti u kojima se rodio Spasitelj ipak veličanstvene i pune sjaja. Mudraci, verovatno iz Persije su bili filosofi i teolozi, oni su svojoj dalekoj zemlji čuli o Njegovoj dolazećoj slavi; i zvezda ih je vodila do Njegovih nogu. "Dođoše neki mudraci sa istoka". Oni su pretpostavili da je rođenje Hristovo poznato Jevrejima i da će to biti normalna tema za razgovor, zbog toga su se oni uputili u Jerusalim, gde su pitali: "Gde je novorođeni car Judeja?" Kada je srce probuđeno da ljubi Hrista, ono često sanja (zamišlja) da svako ima sličan interes za Njega, ali to često ne bude tako! Ovaj svet je mrtav i hladan prema Hristu, ljudi se čude kada ih mi pitamo "Gde je On?" "Videli smo njegovu zvezdu kako izlazi pa smo došli da mu se poklonimo."
"Kad je kralj Irod to čuo, veoma se uznemiri - a s njim i sav Jerusalim." (Mt. 2:3 SSP)
Mudraci su sa sobom doneli najbolju vest koja se ikad mogla čuti, a opet ona je najviše zabrinula ljude. Da li te evanđelje zabrinjava, prijatelju? Onda, se plašim da si ti poput Iroda. Kada ono što je dobrobit za sve ljude postane problem za tebe to je znak bolesti srca. Takvo srce je kao bolestan stomak koji dobru hranu pretvara u otrov. Predpostavljam da je "sav Jerusalim" bio uznemiren zajedno sa Irodom zbog toga, jer je znao da je Irod čovek koji neće prezati od prolivanja krvi, da bi ostao na vlasti.
"Pa okupi sve prvosveštenike i učitelje zakona i upita ih gde Hristos treba da se rodi. "U Vitlejemu, u Judeji", rekoše mu oni, "jer je prorok ovako napisao: 'A ti Vitlejeme, u zemlji Judinoj, nipošto nisi najmanji među judejskim kneževinama, jer će iz tebe izaći vladar koji će biti pastir moga naroda Izraela.'" (Mt. 2:4-6 SSP)
Sada vidimo i razumemo zašto je Irod bio uznemiren, i nije mu bila dobra ta vest. Prvosveštenici i učitelji zakona su bili okupljeni na Irodovu zapovest i izjavili su da prema proroštvima, Hrist treba da se rodi u Vitlejemu.
"Tada Irod tajno pozva k sebi mudrace i od njih sazna tačno vreme kad se zvezda pojavila. Onda ih posla u Vitlejem, rekavši: "Idite i pomno se raspitajte o detetu. A kad ga nađete, javite mi, da i ja odem da mu se poklonim." (Mt. 2:7-8 SSP)
Irod je svoj krvavi plan sakrivao u pretvaranju, u lažnoj pobožnosti. Nema goreg greha na ovome svetu, nego kada čovek svoje zločine sakriva ispod plašta religije. Čuvajmo sebe da ne načinimo slično zlo.
"Oni poslušaše kralja i odoše. A zvezda koju su videli kako izlazi išla je pred njima dok nije stala iznad mesta gde je bilo dete. Kad su videli zvezdu, veoma se obradovaše." (Mt. 2:9-10 SSP)
Da li primećujemo činjenicu, da je zvezda izlazila. To znači da su neko vreme mudraci putovali bez ovog znaka. Ponekad, na kratko vreme Božja prisutnost se povlači iz Božjeg naroda. Onda je to vreme kada treba da hodamo po veri, a ne po gledanju, kao što su hodali ovi mudraci. Ali, kad se svetlo tj. zvezda vratila kako li su se radovali, bilo im je drago da je opet vide. Kao kada se posle mračne oluje pojavi vedro nebo, tako je i nama dragocena Božja prisutnost posle teških vremena.
"Uđoše u kuću i ugledaše dete sa njegovom majkom Marijom pa padoše ničice i pokloniše mu se." (Mt. 2:11 SSP)
Stari reformatori crkve su znali reći: "Ovo je kost koja se zabola u grlo Rimu (Vatikanu), i oni je ne mogu ni izvaditi, niti progutati, jer evanđelista ne kaže 'videli su Mariju sa njenim detetom', i ne kaže oni su 'oni su pali ničice i poklonili joj se'". Ako bi igde trebalo tražiti dokaze za obožavanje Marije, onda bi morali postojati baš tu, u trenutku kada se dete rodilo i kada je bilo zavisno od svoje majke. Zato mudraci nisu rekli "Ave Marija!" Ne, ovi mudraci nisu bili sveštenici iz Rima a da su bili, možda bi to i rekli.
"Onda otvoriše svoje kovčege i prineše mu darove: zlato, tamjan i smirnu." (Mt. 2:11 SSP)
Dali su mu ono najbolje što su imali. Pravi poklon za jednog kralja. Doneli su mu bogatstvo svoje istočne zemlje: zlato , tamjan i smirnu. Slično tome, kada mi dolazimo pred Hrista, treba da Mu prinesemo najdragoceniji i najbolji imetak u svom životu.
"A pošto su u snu bili upozoreni da se ne vraćaju Irodu, oni se drugim putem vratiše u svoju zemlju." (Mt. 2:12 SSP)
Izvor: Spurgeon's Encyclopedia of Sermons.
^vrh
REČ ZA NOVU GODINU
- Uredništvo
Ovo je vreme kada većina ljudi svodi "račun" o prošloj godini i pravi neke planove za Novu godinu. Većina ljudi razmišlja o stvarima koje bi želeli imati ili promeniti u novoj godini: oslabiti ili bolje - zdravije se hraniti i živeti, popraviti materijalno stanje, napredovati u poslu, nova kola, garderoba, stvari...
Naravno sve je ovo dobro i poželjno. Ali mudimo Vam izazov: razmišljajte o nekim novim duhovnim promenama i ciljevima koje bi mogli postići u Novoj godini:
- čitati Bibliju redovno
- moliti redovno
- svedočiti o svojoj veri u Gospoda češće
- pozivati više ljudi u crkvu
- boriti se revnosnije protiv svog greha i loših navika
- truditi se u dovođenju svoje porodice Isusu...
Ali budimo oprezni, "bez zaklinjanja." Mislimo na ono u stilu, "Ee... u ovoj Novoj godini okrećem drugi list, novi list..." Knjiga Propovednika 5:4-5, kaže:
"Bolje ti je ne činiti zaveta, nego ga činiti i ne ispuniti. Ne daj ustima svojim da ti put na greh navedu, i ne kaži pred vesnikom božjim da je to nesmotrenost bila. Zašto da se gnevi Bog na reči tvoje i da potre delo ruku tvojih?" (LB)
Da li razumemo ovaj stih? Mi Bogu veoma lako obećavamo, ali kasnije ta obećanja veoma teško ispunjavamo. Svako neispunjeno obećanje Bogu je greh - izaziva Božji gnev i prokletstvo, tj. Bog "potire" naša dela.
Znači ako donosimo neke planove, zavete pred Bogom budimo:
1. Budimo realni - uvažimo naše mogućnosti i nemogućnosti.
2. Ne odustajmo pri prvom neuspehu. Ovo redovno zaustavlja naš napredak.
"Što je bilo pre ne pominjite, o delima starim ne mislite." (Isa. 43:18 LB) "Ali ipak činim jedno: zaboravljajući što je straga i sežući se za onim što je napred, trčim k' belezi..." (Filip. 3:13-14 LB)
Ukoliko "podbacimo", Bog je uvek voljan da nam na naše pokajanje oprosti i pruži drugu šansu!
3. Imajmo strpljenje, i uzmimo u obzir faktor vremena. Neke stvari se ne mogu promeniti odmah - preko noći.
4. Imajmo na umu da će svi tvoji planovi i pokušaji biti mučni i jalovi ako Bog nije u tome.
"... i ne mećemo svoje pouzdanje u put (telo)." (Filip. 3:3 LB)
"To ne znači da smo mi vredni zamisliti nešto, kao da to od nas samih dolazi. Naprotiv: naša je vrednost od Boga." (2 Kor. 3:5 LB)
Prava promena naših života je moguća samo onda kada ponizno dolazimo Bogu sa priznanjem da sami ne možemo očekivano učiniti - ispuniti.
Na kraju upamtimo...
Nova godina je pred nama, ali Bog u njoj je onaj stari - isti, nepromenljivi!!!
On je Bog sa kojim, možemo uvek računati. Veran, odan, milostiv, moćan...
Šta bi nam onda "stari" Bog mogao reći o "Novoj" godini?
"Jer ja znam namisli koje imam za vas, govori Gospod, namisli mira a ne nevolje da vam dam budućnost i nade. Vi ćete me prizvati i otići ćete, molićete mi se i ja ću vas uslišiti. Tražićete me i naći ćete me, ako me tražite svim srcem svojim." (Jer. 29:11-13 LB)
"... i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka sveta." (Mt. 28:20 LB)
"Neću te ostaviti i neću te napustiti." (Jev. 13:5 LB)
^vrh
misaone refleksije
DEČIJA LOGIKA
- Petr Planansky
Pre nekoliko dana iznenadio me je moj četiri i po godišnji sin (Matej) svojim veoma originalnim nastupom. Pred svojom večernjom molitvom, uzeo je svoj mobilni telefon.
Da se razumemo, mobilni telefon moga sina nije ništa drugo do običan komad drveta, koji svojim oblikom i dimenzijama veoma podseća na tu veoma znanu komunikacijsku spravu naše generacije. Na tom Matejevom komadiću drveta, je naslikan displej i tastatura sa brojevima.
Tako je moj sin na svom telefonu otipkao za mene neki nepoznat broj, zatim trenutak čekao da dobije vezu a onda je po toj dramatičnoj pauzi, izustio: "Halo, da li si to ti Isuse? Hvala ti, što sam danas mogao da se igram sa tatom. Takođe, zahvaljujem ti i za to, da smo imali šta da jedemo danas. I još ti zahvaljujem, što si Elišku ozdravio od kašlja. Amin." Onda se nasmejao, i opet pritisnuo dugme, ispružio svoju dečiju ruku k meni i rekao: "Ako želiš možeš i ti da telefoniraš svoju molitvu, moj mobilni je savršen."
U tom trenutku sam shvatio, da ta veza sa nebom, koju s vremena na vreme treba svaki od nas (bez obzira na to, da li smo vernici ili nismo - setite se samo svojih trenutaka straha i bolesti). Ova veza funkcioniše u bilo koje vreme i bez nekih potrebnih pomagala. Dovoljno je samo u svom srcu naći komadić čiste iskrenosti i ne stideti se otvoriti usta.
Usput, još ovo - to veče sam sa velikim zadovoljstvom na svojoj molitvi upotrebio drveni mobilni telefon moga sina...
ŽIVOTE VIRY. "Spojenie", 2/2000. Priložila: Tatjana Leporisova (B. Petrovac).
ZAGREJ ISUSA
- nepoznati autor
1994. godine pred Božić u Rusiji u jedan domu za napuštenu decu došla je grupa hrišćana i prvi put deca su mogla da čuju o Bogu i Božiću. Deca su bila oduševljena Božićnim pričama iz Biblije, gutala su svaku reč. Na kraju su dobili bojice i papir sa zadatkom da sami nacrtaju "rođenje Isusovo" (štalica, jasle... kao što su videli na slikama).
Bio je tamo jedan dečak po imenu Miša (star 6 god.), koji je nacrtao svoj neobičan crtež i pokazao ga. On je nacrtao štalicu sa životinjama i jasle u kojoj su bile dve bebe. Učiteljice su bile iznenađene ovim crtežom i pitale Mišu, zašto je nacrtao dve bebe.
Mali Miša je objasnio: "Kada je Marija stavila bebu u jasle, Isus me je pogledao i pitao me da li ja imam gde da budem. Ja sam mu rekao da nemam ni mamu, ni tatu – nemam nikoga. Onda je Isus rekao da mogu da ostanem sa njime. Ali, ja sam rekao da ne mogu, jer nemam nikakav poklon da mu dam, kao što su mu donela tri kralja. Pošto je Isus ležao na slami u jaslama, i bila je zima, ponudio sam mu jedino što sam imao, pitao sam ga: "Ako dođem i legnem pored tebe da te zagrejem, da li će to biti dobar poklon za tebe". I Isus mi je kao: "Ako me zagreješ, to će biti najbolji poklon koji sam ikada od nekoga dobio". I tako sam ja ušao u jasle, a Isus me je pogleda i rekao da mogu tu sa Njim da ostanem zauvek."
Dok je Miša završavao svoju priču niz njegov obraz je padala velika suza... Ovo siroče je pronašlo nekoga ko ga nikada neće ostaviti...
HRIST KOJI NIKAKO DA ODRASTE
- nepoznati autor
Jedna petogodišnja devojčica je sa svojom bakom šetala kroz grad u božićnoj noći. Zaustavile su se ispred jedne crkve ispred koje je bila postavljena maketa Hristovog rođenja. Zaustavile su se ispred ove postavke i pažljivo je gledale. "Pogledaj, zar ovo nije divno, pogledaj sve te životinje, anđele, Mariju, Josifa i bebu Isusa." "Da, bako," rekla je unuka. "To je zaista lepo, samo me jedna stvar brine. Hoće li ta beba Isus ikada porasti... on je svake godine u ovoj crkvi iste veličine."
"BOŽIĆ JE KADA LJUBIŠ I DAJEŠ..."
- Dale Evans Rogers
"Božić je dete moje, ljubav na delu, onakva kakvu je Bog pokazao nama. Najveći dar koji je On ikad dao čoveku je osoba Isusa Hrista, Njegov Sin, poslao ga je nama u ljudskom obličju, da bi mi znali kakav zaista jeste On Bog Otac! Svaki put kada mi ljubimo druge, svaki put kada mi dajemo drugima, tada je Božić..."
KORENI 25. DECEMBARA
- nepoznati autor
Pre hrišćanske religije, 25. decembar je bio paganski praznik. Pagani su znali da je ovo vreme (datum) kada noći prestaju da budu duge i da od ovog dana sunce izlazi više i ostaje duže na nebu, ova je pojava njima bila najava dolazećeg proleća - toplijih dana.
Stari Rimljani su na ovaj dan imali praznik zvani "Saturnalia" (17.-24. Dec.), u čast bogu Saturnu. Ovo je za njih bio praznik nade, mira, sreće i svakog dobra, jer su verovali da vladavina boga Sturna sve ovo donosi.
Imperator Aurelije (270-275 god.n.e.) je izdao zabranu slavljenja "Saturnalia" i 274 god. priglasio 25. Decembar za rođendan "nepobedivog sunca" (dies natalis solis invicti).
^vrh
KAKO VIDIŠ
SVOJ DUHOVNI ŽIVOT?
- Jan Vareca
^vrh
I M P R E S U M
Sionska Truba: Hrišćanski e-magazin, izlazi dvomesečno, besplatan.
Uredništvo: Jan Vareca, Janko i Marina Bako, Branko Milijašević.
Saradnik: Vlatko Dir.
|