Broj: 77 / 2013.
Jul - Avgust
SADRŽAJ OVOG BROJA:
* Božji poziv - Aleksandar Birviš
* Javisova molitva - Michael Campbell
* Božja kola - Vlado Pšenko
* Uranjaš li svoje lice u vodu? - Derek Prince
* Daj mi svrhu - Ivana Radunović
* misaone refleksije
* Smešna strana
Dragi naši čitaoci,
Pavle, u Galatima piše: "... živite u Duhu pa nećete udovoljavati požudama tela." (Gal. 5,16 SSP). On ovde govori o našoj svakodnevnoj dilemi i izboru, o dva načina življenja života: po Duhu ili po telu.
Ovo možda zvuči jednostavno, jer kao da trebamo načiniti izbor između jednoga ili drugoga, ili da sami sebe programiramo i kažemo: "Danas ću živeti po Duhu." I tako se dogodi da vrlo često ovo "hodanje po Duhu" pokušavamo sprovesti u našoj telesnoj sili i naporima da održimo nekakva pravila, i kada ne uspemo - u tome se trudimo još jače.
No, "hodanje po Duhu" je moguće samo na jedan način, i to putem vođstva tog istog Duha u kojem trebamo i živeti. Pavle tako piše: "A ako vas Duh vodi, onda niste (više) pod zakonom." (Gal. 5,18 DS). Drugim rečima, Duh Božji prebiva u nama dajući nam sve vreme pristup do poznanja Božje volje i pruža nam savetovanja da možemo uvek ispravno izabrati "put Duha".
Rezultat života po Duhu, proizvodi u nama promenu karaktera i duhovnu zrelost: "A rod duhovni je ljubav, radost, mir, dugo trpljenje dobrota, milost, vera, krotost, uzdržanje: za takve ljude nema zakona." (Gal. 5,22-23 DS). Ovi plodovi su plodovi pravednosti i posvećanja - rezultat naše predanosti Njemu i Njegovog delovanja u nama. Njegov Duh u nama voljan je raditi svakoga časa i svakoga dana u nama, donoseći tako slavu Hristovom imenu kroz našu promenu u Hristov lik.
I zbog toga "... kao što kaže Sveti Duh: Danas ako mu čujete glas, neka vam ne otvrdnu srca... (vidi Jev. 3,7-19) Duh govori a na nama je izbor šta ćemo sa tom Reči učiniti...
Vaša, SIONSKA TRUBA.
^vrh
BOŽJI POZIV
- Aleksandar Birviš
Negde oko 740. godine pre Hrista, među Jevrejima na tlu današnje države Izrael, živeo je čovek po imenu Osija. Bio je i jedan vladar istog imena. Ovaj nije bio vladar, nego je bio prorok.
Prorok je čovek kome Bog otkriva šta hoće, šta namerava. Prorokova povlastica je i to što mu Bog otkriva šta je šta i ko je ko, u prvom redu Bog proroku otkriva sebe.
Prorok ne saopštava šta mu se sviđa da kaže, nego je natprirodnim putem podstaknut da govori o onome što objavljuje narodu. Tako je postupao i prorok Osija.
Kazivanja proroka Osije zapisana su u spisu što se po njemu zove "Knjiga proroka Osije". Taj spis se nalazi u Svetom pismu, tačnije u delu Svetog pisma nazvanom Sveto pismo Starog zaveta ili jednostavno Stari zavet. Tamo čitamo i sledeće prorokove reči:
"Hodite da se vratimo ka Gospodu; jer on razdrije, i iscijeliće nas, rani, i zaviće nas. Povratiće nam život do dva dana, treći dan podignuće nas, i živjećemo pred njim. Tada ćemo poznati Gospoda i sve ćemo ga više poznavati; jer mu je izlazak uređen kao zora i doći će nam kao dažd, kao pozni dažd koji natapa zemlju." (Os. 6:1-3)
Proročki poziv je vezan za ljude. On ne poziva trave, ne govori životinjama, govori svojim savremenicima i sunarodnicima.
Narod treba da se vrati svom Bogu. Zašto? Zar narod ne veruje? Narod veruje, ali to što naziva verom odavno je prestalo da bude spasonosna vera. Kako nekad, tako i danas, ljudi nisu bez vere u Boga. Međutim, i oni sami kad razmisle o sadržajima svoje vere, primećuju da je ta vera bez sadržaja. Oni imaju običaje. Ponešto o Bogu čitaju ili čuju. To im ispunjava vreme. Šta više, i kad odu na bogosluženje, i to im ispunjava vreme. Ipak, kasnije se žale kako im je život protekao u gubljenju vremena i u neiskorišćenim prilikama.
Sve to ukazuje da se narod odvratio od živog Boga, da su ljudi daleko od svog Stvoritelja. Malo čudno, ali Bog nije daleko od ljudi. Za Njega ne važe fizički zakoni. Kad ja kažem da sam od tebe udaljen pet kilometara, to istovremeno znači da si i ti od mene udaljen pet kilometara. Međutim, kad smo daleko od Svevišnjeg, On je tu, On je blizu zato što je Bog, a Bog je svuda prisutan (inače ne bi bio Bog).
Dokaz blizine Božije je i pročitani proročki poziv. Ustvari, vratiti se Bogu znači naći se u Njegovoj blizini. Treba razumeti da je On blizu i tako se ponašati, vladati i - ovo je najteže! - promeniti se u skladu s Gospodnjim zahtevima.
Bog svoju blizinu dokazuje i svojom delatnošću. On ti često nanosi teškoće i nevolje, bolesti i patnje. Ti postaješ ogorčen, odbacuješ i same pomisli na takvog Boga. Zašto? Zato što si navikao da ti se o Bogu ili ne govori ništa ili da ti se o Njemu pričaju bajke kao o nekom dobrom ujki spremnom da udovolji tvojim ćudima, hirovima i "mušicama". On to nije. On ima svoju volju. Njegova volja je sveta i svemoćna. Ona ne zavisi od tvojih raspoloženja. On čini to što čini, ali to je uvek u službi tvog isceljenja.
Kaži i sam: koji je lekar bolji? Onaj koji ti da pilulu ili injekciju da bi se osećao bolje ili onaj koji te - možda uz teške bolove - izleči i osposobi za bolji život? Naravno, lekar je tu da te izleči. Bog te leči, On te ponovo dovodi u celinu, On te isceljuje.
Prorok, u Božije ime, obećava čudesno vraćanje života. I sam si svestan da život može uvek da bude bolji, pogotovo ako znaš da život nije ono što ti se od strane neznabožaca i bogoprotivnika prodaje kao život.
Govorimo o vraćanju života. To je ono što se na drugim mestima u Svetom pismu naziva spasenje. O spasenju ću govoriti i govoriti. Za sada želim da ti najavim sledeće.
Prvo: Bog je voljan da te spase. Ne oslanjaj se na svoja osećanja, pa ni na presvedočenje i uverenost. Pogledaj sebe onako kako te Bog gleda, preispitaj se i uporedi sa zahtevima što ih postavlja Božiji Sin Isus Hristos, naš Spasitelj i naš Gospod.
Drugo: Spasitelj postoji i On je već određen. To je Gospod Isus. Ne traži horoskope ni agencije za proricanje sudbine. Traži Hrista, jer On već traži tebe.
Treće: Glavno je da ozbiljno veruješ ovo što ti govorim. Ovo nije samo prazna priča. Ove činjenice su stvarnost, tvoja lična poražavajuća stvarnost - ako ne veruješ. Ako, pak, veruješ, ona te onda upućuje Spasitelju i spasenju - tvom Spasitelju i tvom spasenju.
Da ponovim: Bog je voljan da te spase, Spasitelj je tu i ti valja da ozbiljno veruješ u to...
Izvor: Poruke pomirenja - Ikonos (TWR, www.twr-serbia.org).
^vrh
JAVISOVA MOLITVA
- Michael Campbell
"A Javis beše slavniji od svoje braće, i mati mu nade ime Javis govoreći: Rodih ga s bolom. I Javis prizva Boga Izrailjevog govoreći: O da bi me blagoslovio i raširio međe moje, i ruka Tvoja da bi bila sa mnom, i da bi me sačuvao oda zla da me ne ucveli! I učini Bog za šta ga moli." (1. Dn. 4:9-10 RDK)
Kada razmišljamo o ljudima koji su ostavili neki svoj trag vere prema Boga u ovome svetu, onda nam mogu doći na um mnoga imena, poput: David, Danilo, Ilija, Pavle i drugi. No, koliko nas bi na tu listu stavilo i Javisa? Istina, ne baš mnogi od nas a možda zato jer njegovo ime nije toliko poznato - jer se pojavljuje samo jednom u Svetom pismu, u Prvoj Dnevnika 4:9-10.
Ipak, ova dva stiha predstavljaju čoveka koji je napravio prelomnu odluku u sleđenju Gospoda. Činjenica da znamo tako malo o Javisu trebalo bi da isprovocira našu radoznalost. Pogotovo ako je on bio čovek koji je kroz svoju odluku, tj. molitvu, promenio ceo svoj život. Opet, ako Javis može uzeti od Gospoda ovakav blagoslov, onda možemo i mi. Robert Murray McCheyne, poznati škotski propovednik je dao izjavu da svaki vernik treba zapamtiti: "Bog ne blagosilja toliko one koji imaju velike talente, koliko one koji imaju veliku sličnosti sa Isusom."
Mek Čejnova izjava je istinita, pošto je primarna volja Gospodnja za svakog vernika da on bude nalik na Hrista (Rim. 8:29). Pošto je to tako, onda mi možemo opuštenije da stojimo na mestu gde nas je Bog postavio. Osim toga i zato, jer to je ono šta Gospod očekuje od nas. No, to nije dovoljno, mi treba i da shvatimo koji su to karakterni kvaliteti neophodni da bi mi pridobili naklonost Gospodnju za sebe. Pogledajmo zato četiri oblasti u životu Javisovom koje ga čine čovekom koji je našao Božju naklonost.
Čovek karaktera
Pogledajmo prvo Javisov moralni karakter.
U 9. stihu čitamo: "A Javis beše slavniji od svoje braće." U hebrejskom, fraza "slavniji" znači "veća težina". Pisci starih vremena su dakle hteli reći: "Javis je bio veće težine od svoje braće." Kada bi pisci koristili ovaj izraz, oni nisu mislili na njegovu kilažu, već su hteli istaći činjenicu da je Javis bio čovek od dubine, čovek od vrsnog karaktera.
Šta je karakter? Džordž Eliot, engleski pisac iz 19. veka, ga definiše kao "sudbinu." Ovo je vrlo istinito kada se primeni na naše misli koje određuju naš život. Naše misli postaju naša dela, mi svoje misli izražavamo našim akcijama i reakcijama. Jedan drugi pisac je to ovako zaključio: "Posej misao, žanješ delo. Posej delo, žanješ naviku. Posej naviku, žanješ karakter. Posej karakter, požnjeti ćeš sudbinu."
Mi kao vernici, oblikujemo naše karaktere svakodnevno a time ujedno usmeravamo i naše sudbine, ne u smislu večnog spasenja, već u smislu korisnosti našem Bogu. Mnogi od nas bi možda želeli da slede primer poslovnog čoveka koji je imao moto: "Kako sada, tako onda!" Na pitanje šta mu to znači, on je odgovorio: "Ako sam ja lenj sada, tako ću biti lenji i za 10 godina od sada." Dakle, ako ja radim, molim i verujem sada, tako ću raditi i za 10 godina od sada. Javis je živeo ovaj moto.
Čovek koji je poznavao Boga
Drugo, što treba da razmotrimo jeste Javisov odnos prema Bogu.
Činjenica je da se on molio istinitom Bogu: "Bogu Izrailjevom". On je znao da je Bog svemoćan i pouzdan, i da sluša molitve. Javis je takođe znao i kojim načinom života treba da živi da bi se još više približio Bogu i da njegova molitva Bogu bude odgovorena.
Ako želimo da steknemo veću Božju naklonost, onda i mi bi trebali bolje upoznati Boga. U svojoj knjizi "Bogopoznanje", J. I. Paker kaže da ljudi koji znaju Boga imaju i veliku energiju za Boga (Dan. 11:32), velike misli o Bogu (Dan. 2:20-23; Dan. 9:4; Dan. 9:7; Dan. 9:9; Dan. 9:14), nalaze veliko zadovoljstvo u Bogu (Rim. 8:1; Rim. 8:16; Rim. 8:28; Rim. 8:30; Rim. 8:33; Rim. 8:35; Dan. 3:16-18) i imaju veliku hrabrost za Boga (Dela 4:29; Dela 5:20).
Čovek koji je stao na Božju stranu
Treće, Javis ne samo da je poznavao Boga, već je takođe i stajao na Božjoj strani.
Njegovo ime znači "bol" ili "tuga". I mi možemo samo naslutiti šta je to njega tištalo dok čitamo njegovu molitvu. On se molio: "i da bi me sačuvao oda zla da me ne ucveli." Javis je utvrdio da samo činjenje zla donosi bol i tugu. Javis je na greh gledao onako kao što ga je Bog video - zlo i gnusobu.
Pošto je Javis na greh gledao iz Božje perspektive, on je hteo da se uveri da nije neki greh prisutan i u njegovom životu? Nažalost, mi danas živimo u vremenu kada se greh odobrava i ceni. Vance Havner je napravio ovakvo tužno zapažanje: "Postojalo je vreme kada nas je greh šokirao. No, kako ispiranje mozga napreduje, ono što nas je nekada šokiralo sada nas uveseljava i zabavlja."
Ako zauzmemo Božju stranu po pitanju greha mi ćemo prema grehu osećati mržnju i gađenje. Ovakav stav će uzrokovati promene u nama - napredovaćemo u ličnom posvećenju i naš život će evangelizaciono uticati na ljude u našoj sredini. Ovu istinu je davno istakao i Džon Vesli, rekavši: "Daj mi 100 ljudi koji vole Boga i mrze greh i ja ću promeniti svet."
Čovek molitve
Poslednja Javisova karakterna vrlina koju ćemo ispitati jeste njegova molitvena praksa.
Niko od nas ne može sebe promeni iz korena sam po sebi. Ovo je jedino moguće kroz pouzdanje u Svemoćnog Boga, a Njegova sila nam je na raspolaganju kroz molitvu. Zanimljivo, da jedino što nam Biblija govori o Javisu jeste njegova molitva. Molitva je toliko važna u životu vernika, a ipak, mi tako malo molimo. S. D. Gordon nas podseća na značaj molitve kada kaže: "Najveću stvar koju neko može da uradi za Boga i za čoveka jeste da moliti."
Iako je cela Javisova molitva poučna, želim da se fokusiram samo na poslednji deo u 10. stihu: "I učini Bog za šta ga moli." Možemo li i mi isto reći za sebe? Neko je jednom uporedio vernika koji nikada nije doživeo da vidi kako Bog odgovara na njegovu molitvu sa trgovcem koji pokušava prodati ćelavom čoveku regenerator za kosu.
Zašto i mi ne doživimo blagoslov koji je Javis doživeo? Zato što ne umemo i ne uspevamo da se molimo - da molimo tako da vidimo kako naše molitve bivaju uslišene. Kada su poznatog propovednika Spurdžena upitali: "Šta je tajna vaše moći?", on je ukazao na molitvenu salu u podrumu svoje crkve i rekao: "Moja tajna je ta, da moj narod moli za mene."
Možemo doživeti blagoslove ako se molimo. Javis je to uradio i njegov život više nije bio isti. Hoćemo li se pokrenuti ili ostati ravnodušni? Izbor je na nama.
^vrh
BOŽJA KOLA
- Vlado Pšenko
Pre desetak godina pročitao sam knjigu "Tajna srećnog hrišćanskog života" autorke Hane Smith. Snažno su me se dotakla duhovna iskustva koja je ona iznela u svojoj knjizi. Utisci su ostali, no, vremenom sam zaboravio na brojne primere i ohrabrenja koje je autorka dala. Ipak, u sećanju mi je ostalo njeno kazivanje o Božjim kolima, jer povremeno sam se i sam vozio njima. Stoga i tebe želim pozvati da mi se pridružiš.
Pitaš li se kako ona izgledaju? Hana Smith o njima ovako govori: "Božja kola su poslana da ponesu dušu na najviša mesta slavlja, na vrhunce pobede za kojom čeznu i mole naše duše." Hana dodaje još i ovo: "Ona ne izgledaju kao obična kola," - kaže autorka - "ona su pre svega slična neprijateljima, stradanjima, kušnjama, porazima, nerazumevanjima, razočaranjima, neprijatnostima..."
Dakle, nadahnuće o Božjim kolima Hana Smith je našla u Bibliji. U početnim poglavljima Druge knjige o carevima, govori se o poslednjim zemaljskim danima velikog proroka Ilije. Ilija je Božjom snagom razdvojio vodu reke Jordan po suvom tlu prešao na drugu stranu. U tome ga je pratio verni pomoćnik Jelisej. Sa te druge strane Jordana, Ilija je očekivao svoje uznesenje. Veliki Božji sluga, već je doživeo razne zahvate koje je Bog činio na njegove oči. Po Ilijinoj molitvi i reči, Bog je slao kišu, vatreni se oganj spuštao s neba, brašna nije nestajalo iz ćupa, ulje se nije praznilo iz vrča. Pri kraju zemaljskog poslanja ovaj je moćni Božji čovek očekivao nadprirodni zahvat: uznesenje. Očekivao je da neće umreti poput drugih smrtnika, već da će biti uznesen na nebo. Stoga je zapitao svoga pomoćnika Jeliseja: "Išti šta hoćeš da ti učinim, dokle se nisam uzeo od tebe." (2. Car. 2:9 RDK) Jelisej je u Iliji gledao svog duhovnog oca, stoga ga je zamolio da ima obilje njegova duha na sebi. Poželeo je Ilijinu snagu i moć koju će upotrebiti da vrši velika Božja čuda - poput njegovog duhovnog oca. Ilija mu je odgovorio da će to i dobiti ukoliko bude očevidac njegovog uznesenja. Dogodilo se jedno i drugo: Ilija je uznesen, a Jelisej je gledao taj nesvakidašnji prizor. Biblija to opisuje ovako: "... gle, ognjena kola i ognjeni konji rastaviše ih, i Ilija otide u vihoru na nebo." (2. Car. 2:11 RDK)
Kao što možda primećuješ, Bog je u Ilijinom slučaju napravio iznimku: On je svog slugu uzeo k sebi, ali ne putem uobičajne prirodne smrti, već u ognjenim kolima. Pre Ilije, Biblija govori samo o Enohu da je bio uzet na sličan način. U Prvoj Mojsijevoj postoji zapis: "I živeći Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga jer ga uze Bog." (1. Moj. 5:24 RDK) Na zapanjujući prizor Ilijina uznesenja, Jelisej je sa divljenjem uspeo jedino da uzviknne: "Oče moj, oče moj! Kola Izrailjeva i konjici njegovi!" (2. Car. 2:12 RDK) No, to je značilo: Evo, Božja kola, to su ona prava kola, od kojih dolazi pomoć za Božji izabrani narod - Izrailja! Voziti se u Božjim kolima znači biti u Božjim rukama.
Dragi čitatelju, imaš li i ti tu želju ući u Božja kola i biti u Njegovim sigurnim rukama? Možda se začuđeno pitaš: "Ma, kako će to mene Bog uzeti u svoja kola i uzneti me u nebo poput Ilije? Pa, ja nisam prorok ili neka značajna ličnost, poput njega... pa, da Bog šalje nebeska kola po mene?"
U pravu si. Bog zasigurno neće ni tebi ni meni slati ona Ilijina ognjena kola, u kojima je Ilija bio uznet. No, ovde ja i ne mislim na kola, koja su vidljiva zemaljskim očima, već poput Hane Smith, zamišljam ona nevidljiva Božja kola, koja se svakodnevno spuštaju s neba pred nas. Ona nas ne odnose u telesnom obličju, poput Ilije, u nebo, već naš duh uznose bliže Božjem srcu - što nas greje i daje nam snagu da se uzdignemo iznad teških životnih okolnosti.
Biblija govori o Avramu, koji je na Božji poziv, napustio svoj dom i živeo nomadskim načinom života daleko od svoga zavičaja. Sa sobom je poveo i svog bratića Lota. Posle nekog vremena, Bog je blagoslovio obojicu velikim stadima ovaca i goveda, tako da nije bilo dovoljno prostora za ispašu, Avramovi i Lotovi pastiri su svađom pokušavali rešiti problem. No, Avram je predložio drukčiji izlaz. Pozvao je bratića k sebi i rekao mu: "Nemoj da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća. Nije li ti otvorena cela zemlja?" - govorio je Avram i nastavio: "Odeli se od mene. Ako ćeš ti na levo, ja ću na desno; ako li ćeš ti na desno ja ću na levo." (1. Moj. 13:8-9 RDK) Avram se ponizio. Dao je prednost Lotu, da on odabere kuda će poći. Avram nije gledao samo na svoju korist. Nije rekao: "Dragi moj Lote, zahvaljujući tome što sam te poveo sa sobom, stekao si sva ova stada. Sada odlazi, da se više ne svađamo. Snađi se sam." Avram je - u slikovitom smislu - ušao u Božja kola, koja su ga uvek uzdizala bliže Bogu. Lot je ušao u zemaljska kola: izabrao je telesnom oku lepu i plodnu dolinu. Ali u toj dolini, ljudi su živeli grešnim životom. Bog je uskoro uništio ta naselja, a Lot se spasio samo zahvaljujući Božjoj intervenciji.
U Prvoj knjizi o Samuelu, čitamo kako je pobožni čovek Elkana imao dve žene, uobičajeno za ono doba i podneblje. Njegova žena Penina je imala dece i stoga je smatrana blagoslovljenom od Boga. Njegova druga žena Ana je bila nerotkinja, što ju je stavljalo u podređeni položaj, tako čitamo u Bibliji: "I protivnica je njena vrlo cveljaše prkoseći joj što joj Gospod beše zatvorio matericu." (1. Sam. 1:6 RDK) No, Ana nije uzvraćala na uvrede i poniženja. Nije tražila njene slabe strane i uzvraćala istom merom. Umesto toga, Ana je odlazila na molitvu. Da, ulazila je time - mogli bismo reći - u Božja nevidljiva kola. Ona su je uvela u duhovno nebo, bliže Božjem srcu. I Božje je veliko srce uslišilo Anu. Rodio se Samuilo, kojeg je Bog podigao u svog velikog slugu.
Božja nevidljiva kola su namenjena i tebi. Možeš ih primetiti svojim duhovnim očima. Bog ih spušta s neba u tvoj svakodnevni život. Da, svakodnevno ti si suočen sa teskobnim brigama, stresnim okolnostima, životnim usponima i padovima. Možeš odbiti ući u Božja kola. Tada ćeš i dalje primećivati ljude koji ti smetaju ili ćeš se zaplitati u okolnosti koje te guše i sputavaju. Zemaljski će teret biti pretežak. Odlučiš li ući u Božja kola, Bog će te povući bliže sebi i tada ćeš osetiti da su "zemaljske brige", kako kaže Hana Smith, ustvari, "nebesko školovanje".
Poziv u Božja kola, upućuje i sam Isus: "Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni - zapisuje ovaj Isusov poziv evanđelist Matej - i ja ću vas odmoriti." (Mt. 11:28) Božja te kola uznose bliže Isusovom srcu, koje daje osveženje i mir. Stoga izaberi! Odlučiš li proklinjati okolnosti, ostao si na Zemlji. Odlučiš li blagosiljaš okruženje u koje si stavljen, ušao si u Božja kola. Rušiš li sve pred sobom, ne bi li ostvario cilj, propustio si ući u Božja kola. Oni koji se voze ovim kolima, daju prednost drugome. Biblija je puna ohrabrenja za ulazak u Božja kola. "A nikome ne vraćajte zla za zlo!" (Rim. 12:17 RDK); "Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite." (Rim. 12:14 RDK) piše u novozavetnoj poslanici Rimljanima. "Ništa ne činite usprkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugog većeg od sebe." (Fil. 2:3 RDK); zapis je u novozavetnoj poslanici Filipljanima, kao i: "Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugih." (Fil. 2:4 RDK) Danas su Božja kola spuštena s neba za tebe. Hoćeš li ući?
Odlučiš li ući u Božja kola, ne nemoj biti poput onog čoveka koji se vraćao s polja. Nosio je na leđima džak kukuruza i išao je polagano seoskim puteljkom uzdišući pod teškim teretom. Naišao je tim putem neki čovek sa zaprežnim kolima i zaustavio se pokraj njega. Kočijaš je doviknuo: "Prijatelju, penji se u kola, hajde sa mnom." Čovek s vrećom se brzo uspeo u kola, seo pokraj kočijaša i oni su krenuli prema selu. Nakon nekog vremena, kočijaš je pogledao u svog saputnika u čudu: "Prijatelju, pa zašto još uvek držiš vreću na leđima, što je lepo ne spustiš u kola?" Na to mu čovek sa vrećom odgovori: "Znaš šta, držim je na leđima, jer ne želim da tvoji konji nose sav teret." Da, ako si se odlučio ući u Božja kola, ne zaboravi proveriti jesi li spustio sa leđa sav teret, koji si uneo sa sobom. Želim ti blagoslovljenu vožnju u Božjim kočijama!
Vlado Pšenko
vladimir.psenko@zg.t-com.hr
www.krscanski-radio.hr
^vrh
URANJAŠ LI SVOJE LICE U VODU?
- Derek Prince
Nedavno sam bio jako impresioniran čitajući reči Gospodnje u Isaiji 55:8-9:
"Jer misli moje nisu vaše misli, niti su vaši putevi moji putevi, veli Gospod. Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putevi moji viši od vaših puteva, i misli moje od vaših misli." (RDK)
Razmišljao sam o tom ogromnom jazu koji razdvaja Božje puteve od naših puteva i odmah sam se prisetio Gideonovog slučaja opisanog u Sudijama, u poglavljima 6-8.
U to vreme, Izrael je pao u greh i idolopoklonstva i - kao sud/kaznu - Bog je dozvolio da ogromne horde Midjanaca svake godine izvrše invaziju na njihovu zemlju i pljačkaju ih, da odnose njihovu letinu.
Jednog dana, dok je Gideon krišom činio vršidbu pšenice u muljari za vino - da bi se sakrio od pogleda Midjanaca - anđeo Gospodnji mu se pojavi i reče mu: "Gospod je s tobom, hrabri junače!" (Sud. 6:11-12). Očigledno je, da je Gospod video Gideona sasvim drugačije od onoga kako je on sam sebe video. Gideon je sebe video kao mladu, slabu, strašljivu i neefikasnu osobu a Gospod ga je oslovio sa "hrabri junače".
Svako od nas treba da bude manje zabrinut zbog toga kako sam sebe vidi i više zabrinut zbog toga kako nas Bog vidi. U Hristu, svako od nas je novi čovek koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine (Ef. 4:24). Ako imamo ovakvu sliku o sebi, ona će neminovno uticati na način našeg življenja.
Gospod je naložio Gideonu da vodi Izraela u borbu protiv Midjanaca. I tako je Gideon, kod bunara Harod, okupio svoju vojsku, dok su se Midjanaci utaborili na severu.
Koliko su velike bile ove dve armije? Gideon je oko sebe okupio 32,000[1] ljudi, dok je armija Midijanaca brojala čak 135,000[2] ljudi. Dakle, Gideon je bio brojno nadmašen, skoro četiri prema jedan.
Zamislite Gideonovu reakciju kada mu je Gospod rekao: "Mnogo je naroda s tobom!" (Sud. 7:2).
Gospod je naložio Gideonu da iz svoje vojske otpusti sve one koji su paničili i bili uplašeni. Kao rezultat toga, 22,000 ljudi je moralo da ode i Gideonu je ostalo 10,000. U tom trenutku je brojnost iznosila trinaest prema jedan za Midijance.
No, Bog još nije završio! Bog je ponovo šokirao Gideona, rekavši mu: "Još je mnogo naroda!"
Onda je naložio Gideonu da odvede svoje ljude na vodu, kako bi mogao tamo da ih testira preko načina na koji će oni piti vodu. Svi oni koji su klekli dole na oba kolena i uronili svoje lice u vodu da bi pili bili su eliminisani. Samo oni koji su rukom zahvatali od vode i prinosili je ustima da bi pili, laptali iz svoje ruke, prošli su ovaj test (Sud. 7:4-7).
Traži se određeni kvalitet karaktera
Ovaj test je tražio jednu karakternu osobinu: budnost.
Pogledajmo prvo sliku onih koji su pili na opušteniji način. Oni su položili po strani svoj štit, sa leve ruke, i svoje koplje ili mač, sa desne ruke, tj. strane, spustili se na oba kolena i uronili svoje lice u vodi. U ovom stavu, oni su bili potpuno ranjivi ako bi se dogodio iznenadni napad neprijatelja. Oni nikako nisu mogli da vide približavanje neprijatelja, niti su pri ruci imali oružje spremno za upotrebu. Njima je trebalo vreme da ustanu, da se naoružaju i da se odbrane, a do tada bi ih već neprijatelj sasekao.
No, šta je sa onima koji su vodu laptali kao psi? Kada pas pije, on ne uranja svoj nos u vodu, već on pruža svoj jezik i njime ubacuje vodu u svoja usta, i pri tome malo prska vode okolo.
Dakle, kako bi trebali zamisliti ove ljude koji su laptali vodu? Oni bi klekli samo na jedno koleno pored vode. Zadržali bi svoj štit na svojoj levoj ruci, a iz desne ruke, pored sebe bi spustili svoj mač ili koplje. Zatim, bi svojom skupljenom šakom zahvatili vode i prinosili je ustima.
U ovom stavu, oni su ostajali budni, stalno gledajući i motreći šta se dešava oko njih i bili su spremni da brzo reaguju pri iznenadnom napadu. Njihovi štitovi su već bili u spremnoj poziciji i mogli su da brzo podignu svoje koplje ili mač, da se odbrane i napadnu. Nije postojala mogućnost da ih neprijatelj iznenadi i brzo savlada.
Samo 300 Gideonovih ljudi je prošlo ovaj drugi test. Ovih 300 je trebalo da se suoče sa 135,000 Madijanaca. Izrael je bio nadjačan 450 prema jedan!
Ja mogu da zamislim kako su neki od onih koji su bili otpušteni govorili: "Pa, hvala Bogu da sam se izvukao iz ovoga, jer taj Gideon je lud! Kakve to veze ima kako čovek pije vodu? Hajde da vidim šta će sada biti sa njime i sa tom šakom jada koje je ostala uz njega."
Na kraju, naravno, Gideon i njegovih 300 izabranih se probilo unutar položaja Midjanca i bacilo ih u totalnu konfuziju. Nakon toga, i drugi Izraelci su stali uz njih i naneli veliki poraz Midjancima.
Proporcije ovih dveju vojski su prosvetljujuće. Samo 300 ljudi je ispunilo kvalifikacije za pobednički proboj. No, kada je prodor bio učinjen, bilo je na hiljade Izraelaca koji su bili spremni da uđu u bitku i tuku Madijance koji su se dali u paničan beg.
Ceo ovaj događaj, slikovito ilustruje kako su različiti Božji putevi su od naših puteva. Da je Giodeon bio prepušten sam sebi, on bi zasigurno zaključio: "Premalo je ljudi sa mnom, moram naći pojačanje, još ljudi..."
Međutim, Božje viđenje stvari je bilo upravo suprotno: "Previše je ljudi." I posle testova Gideonu je ostalo mnogo manje od onog broja koji koji je imao na početku. Za Boga, nije bilo pitanje "Koliko ljudi?", već "Kakvi su to ljudi?"
Lična procena - samoispitivanje
U svetlu ovog biblijskog događaja, svako od nas treba da napravi ličnu procenu: Ako bi Bog okupi vojsku danas, kao što je to učinio Gideon, da li bi ja bio jedan od retkih koji bi se kvalifikovali?
Hoću li možda ja biti kao jedan od onih 22,000 strašljivih? Ili kao jedan od onih 10,000 koji su opušteno položili svoje oružje i uronili svoja lica u vodu?
To je lako - i često normalno - da uronite svoja lica u poslove svakodnevnog života; da budete apsorbovani u svojim raznovrsnim telesnim potrebama i željama, i da zaboravite da ste u duhovnom konfliktu sa nevidljivim silama tame koje stalno traže priliku da vas uhvate nespremne.
Za održavanje neprestane budnosti u svakoj situaciji potrebna je svesna i lična disciplina. Ona ide dalje od svih naših normalnih pojmova hrišćanskog ponašanja i morala. Ipak, Novi zavet nas jasno upozorava: "Budite trezni i pazite! Vaš protivnik, đavo, ide kao lav koji riče i traži koga da proždere." (1. Pet. 5:8 DS) Ako zanemarimo ovo upozorenje mi postajemo ranjivi na suptilne i ne predvidive napade Sotone.
Uzmite, na primer, pitanje praznika (godišnjeg odmora). Rut i ja smo otkrili da mi ne možemo efikasno da nastavimo našu službu, ukoliko s vremena na vreme ne odemo na odmor i da u tom periodu više tražimo lice Gospodnje. (Naši odmori/praznici su zaista sveti dani.)
No, naučio sam jednu stvar: Sotona nikada ne ide na odmor! Baš kada osetite najveću potrebu da se opustite, Sotona će izvesti neki potpuno ne predviđeni pritisak na vas i vi možete biti lako savladani bez vašeg oružja spremnog za brzu upotrebu, a godišnji odmor da vam se pretvori u pakao.
Da li to onda znači, da mi više ne trebamo ići na godišnje odmore? Ne! Već to znači da mi ne uranjamo svoja lica u naše odmore i da tih dana ne odlažemo naše oružje daleko od sebe. Rut i ja smo naučili da tokom odmora treba da budemo naročito budni i oprezni.
Međutim, dani odmora su samo jedan primer koji bi mogli spomenuti među mnogim i različitim oblastima: porodičnih odnosa, poslovnih aktivnosti, posebnih proslava, obrazovnih mogućnosti i sl. Mi možemo učestvovati u svemu tome, ali ne smemo uroniti svoja lica u to, već ostati budni i oprezni.
Zapamtite, Gideonova vojska je bila mala, ali kvalifikovana! Da li se ove proporcije i kvalitet može naći i danas? Da, uvek - Bog uvek ima svojih 300.
__________
[1] Sudije 7:3 govore o tome da je Gideon otpustio 22,000, što znači da je uz njega ostalo 10,000.
[2] Sudije 8:10 govore da je bilo 120,000 ubijenih Midijanaca, što znači da ih je 15,000 preživelo.
Izvor: Teaching Letter No. 12, Do you Bury your Face in the Water?
^vrh
DAJ MI SVRHU
- Ivana Radunović
Zovem se Ivana i imam 21 godinu. Udata sam, a u Hrista sam poverovala malo pre udaje, tj. nakon veridbe. Do tog dana kada sam prvi put čula živu Božiju Reč, malo ili ništa nisam znala o veri, Bogu i Bibliji. Čak nisam ni znala zašto je Hrist došao na Zemlju. I ako živim na pravoslavnom području (čak mi je Pravoslavna crkva bila na nekih 100 m od kuće), nisam išla često tamo. Plašila sam se popova u dugim crnim mantijama, mislila sam da su oni mnogo drugačiji od nas ostalih. Ipak, verovala sam "u nešto". Tako je moja majka govorila i ja sam to tako prihvatila. Još kao mala sam se molila. Uvek sam se na putu do škole (prolazila sam pored te crkve) molila kada sam imala pismeni iz matematike. Molila sam se da Bog učini da to bude makar dvojka. I uvek je bila! (Imala sam dosta problema sa matematikom, iako sam bila odličan đak.)
Potraga
Veoma rano sam počela da razmišljam o svrsi života. Kao mala nisam shvatala bukvalno šta je to, ali sam bila svesna neke praznine u sebi, kao konstantna tiha i uporna tuga. Onda, u osnovnoj školi sam tu prazninu popunjavala raznim knjigama. Shvatila sam da ti likovi u knjigama imaju svrhu, da znaju za šta se bore, i čitajući i ja sam imala svrhu. Jednom prilikom sam postala svesna, prema nekim mojim tadašnjim saznanjima, kako se život svodi na:"živiš, radiš, umreš". Bila sam duboko potaknuta veličinom ispraznosti koju sam videla u sebi i u životu drugih ljudi. Izlazeći na terasu, podigla sam glavu ka nebu i viknula: "Daj mi svrhu!" Nisam znala tada kome sam to rekla, nisam znala da li sam uslišena.
Tako sam neko vreme "gutala" knjige. Onda pred kraj osnovne i početak srednje škole, zakoračila sam u "stvarni" svet. Više se nisam molila. Bila sam još više tužna, sa kratkim periodima zablude ili nade kako postoji nešto stvarno i nešto važno. Kao na primer, brak. Verovala sam u ljubav. U iskrenu ljubav muškarca i žene, ali i ta nada u "svrhu" je bila srušena, kada su mi razne žene predočile da je brak "prve dve-tri godine ljubav, a posle navika". Ne bi to toliko bolelo, da nije bila istina. Svaki brak koji sam videla nije imao u sebi ništa što i naliči ljubavi. A znala sam da je ljubav nešto posebno. Međutim, kako su godine u srednjoj školi polako prolazile, gubila sam se sve više i više. Tražila sam tu ljubav i iznova shvatala da je nigde nema. Pred završetak srednje škole sam zapala u depresiju i zagazila u okultizam. To je bilo vreme kada sam znala da stvarno ništa što sam do sada upoznala nije vredno.
Obraćenje
Nakon završetka srednje škole sam se zaposlila u gradskom hotelu, a posle u lokalnoj televiziji. Između ta dva posla, upoznala sam mog sadašnjeg supruga. Već izranjavana svetom i životom, nisam osećala nikakvu ljubav, osim blage naklonosti prema njemu. Bila sam ubeđena da će me svakog trenutka povrediti ili ostaviti. Ali nije. Krenuli smo ozbiljnim smerom i posle nekoliko meseci zabavljanja smo se verili. Nisam bila sigurna u taj brak, a videla sam da su ta događanja izvan mog domašaja. Nisam znala kuda idem, da li je sve ovo dobro, mrak je bio ogroman oko mene. Jednom je moja svekrva (koja je verna) počela da priča sa mnom o Bogu. Pogledala sam je začuđeno i odbila da slušam. Onda je muževljeva tetka jednom došla i iznela neko svoje gledište kako je divno ući u brak čist. Sećam se da sam tada pomislila: "Sa koje li je planete ova žena?"
Onda, jedne večeri je ta tetka bila kod nas. Nekako sam se našla pored nje u sobi kod muževljeve sestre, gde je na kompjuteru gledala sajt "Sionska truba" (www.siont.net). Pohvalila je kako je to baš dobar sajt, ja sam onako letimice bacila pogled. Zatim je krenula da mi priča svoje svedočanstvo i razna dešavanja u njenom životu gde se Bog proslavio. Sedela sam kao prikovana pored nje. Dok je u meni nešto vikalo: "SEKTA! SEKTA! BEŽI! BEŽI!", bila sam svesna da neću da se pomerim odatle. Te večeri, 22. ili 23. februara 2012. godine, pričala mi je četiri sata o Gospodu i njenom životu. Ustala sam odatle, popela se gore kod muža (tadašnjeg verenika) i nisam ništa shvatala, ništa nisam razumela. "Ko je taj Bog? Isus, gresi? Oproštaj? Nanovo rođenje?" Doduše, jedno sam u dubini srca znala. Ništa više neće biti isto. Znala sam još te prve večeri da nema nazad. To je bilo jer sam u njoj te večeri videla ono za šta sam celog života tragala - videla sam svrhu. Pravu svrhu življenja.
Sledećeg dana sam od nje tražila Bibliju, jer sam iz razgovora razumela da je ona baš bitna. I ona mi je dala neku ogromnu i odnela je kod mojih (tih nekoliko meseci sam živela na relaciji moji i muževljev dom). Dok sam sedela u svojoj sobi, otvorila sam Bibliju i krenula da čitam Evanđelje po Jovanu, jer mi je tetka tako rekla. Čitajući, stigla sam do poglavlja gde su Isusu doveli preljubnicu... na kraju tog poglavlja stajao je stih: "Oprošteno ti je ženo. Ne greši više!" (Jn. 8:1-11) Tada sam upoznala Gospoda lično. Tog trenutka mi je oprostio, znala sam jasno kao dan da mi je oprošteno. Nakon toga sam našla na sajtu "Sionske trube" i deo "Upoznaj Boga" (www.siont.net/upoznaj/) gde sam prihvatila Hrista kao Spasitelja.
Sada
Od tada Gospod vodi moj put. Oslobodio me je zavisnosti od cigareta - nisam imala nijednu krizu! A otprilike tri meseca nakon nanovo rođenja sam čitajući neku knjigu shvatila da je krštenje u Duhu Svetom verovatno najbitniji deo hrišćanskog života, tako sam i zatražila to krštenje. Nakon nekoliko dana govorila sam novim jezikom i tim jezikom i danas proslavljam Gospoda nad vojskama.
Ovom prilikom, zahvaljujem timu Sionske Trube, jer su imali direktnu ulogu u mom obraćenju. Ja znam da je blagoslov Božiji nad vama! Svako dobro od Gospoda.
^vrh
misaone refleksije
KULA OD PESKA
- Preuzeto sa Interneta
Danas sam bio na plaži i gledao sam decu koja su tu pravila kulu od peska. Kada su završili svoju malu građevinu, za koju su utrošili podosta vremena i strpljenja, veliki talas je naleteo i potpuno razorio njihovu kulu. Videvši to očekivao sam da vidim suze i bes kod dece. Međutim, deca su sve to gledajući počela da se smeju, a zatim počela da grade sebi novu kulu od peska.
Pomislih u sebi: "Danas sam od dece sam naučio veoma važnu životnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo tako dugo vremena i sa toliko mnogo energije, stvorene su od peska. Pre ili kasnije doći će talas i odneti sve ono što smo sagradili sa tolikim trudom i mukom. Kada se to dogodi, moći će da se smeju tome i imaju mir samo oni koji znaju: da je sve to bio samo pesak..."
"Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gde moljci i rđa nagrizaju, i gde lopovi provaljuju i kradu. Nego, zgrćite sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rđa ne nagrizaju, i gde lopovi ne provaljuju i ne kradu. Jer, gde ti je blago, onde će ti biti i srce." (Mt. 6:19-21 SSP)
ČUDAN SAN
- Janko Bako
Na svetu ovom neko se zlopati
a neko opet veoma lako obogati.
Još uvek se umire od gladi
i često se priča o pravdi.
Kako možeš na to da gledaš, Bože?
Da li Ti se nekako pomoći može...
Usnio sam malo čudan san:
"Da je čovek Bogu potreban!"
Da čak i Svemogućem Bogu
ljudi ipak pomoći mogu...
Da hodamo svetom ovim
sa dlanovima otvorenim...
Da vidiš pored puta sirotinju
i udeliš potrebnu milostinju.
Da staneš i učiniš milosrđe,
gde god srce tvoje prođe.
Usnio sam malo čudan san:
"Da je čovek Bogu potreban!"
Zamislite, kakva bi to bila senzacija:
"Pomozimo Bogu..." - dobrotvorna akcija!
^vrh
Smešna strana
ISPOVEST ZA DRUGE

Marko, koliko puta treba da ti objašnjavam to
da "ispovediti grehe" ne znači pričati o tuđim gresima...
^vrh
SIONSKA TRUBA je nezavisna (interdenominaciona) hrišćanska publikacija, neprofitabilnog karaktera, koja se bavi pisanjima o verskom životu.
Više detalja na stranici http://siont.net/desk/onama.php ili nam pišite na E-mail: siont.net@gmail.com.
|