Broj: 79 / 2013.
Novembar - Decembar
SADRŽAJ OVOG BROJA:
* Nova nada - Oswald J. Smith
* Dajem ti još jednu priliku - Vlado Pšenko
* Lekcija od Mojsija - Chuck Swindoll
* Kreni u dubinu - Aleksandar Birviš
* Božiji hram - Zoran Tornjanski
* misaone refleksije
* Smešna strana
"Ali, neka traži s verom, nimalo ne sumnjajući. Jer, onaj ko sumnja sličan je morskom talasu koji vetar podiže i nosi. Neka takav čovek ne misli da će bilo šta dobiti od Gospoda - čovek podeljene duše i nepostojan u svemu što čini." (Jak. 1:6-8 SSP)
Sumnja je drugo ime za neveru - neverovanje. Sumnja se vrlo često krije iza nekih prigovarajućih argumenata ili strahova, koji mogu da zvuče veoma logični i opravdani. Međutim, u domenu vere naša mudrost i logika ne mogu opstati, jer "vera je pouzdanje u ono čemu se nadamo, osvedočenje o stvarnosti koju ne vidimo." (Jev. 11:1 SSP)
Izrael je proveo četrdeset godina u sumnjanju, u optužbama i u mrmljanju prema Bogu, što ga je dovelo u stanje gorčine, cinizma i zavisti. Zamislite samo kakav jadan život su vodili oni koji su svojim očima gledali veliko Božje izbavljenje iz okova Egipta?
Naravno, ponekad je vrlo teško kultivisati ili sačuvati veru, pritisci svakodnevnog života na nas su ogromni. No, treba da razumemo da se u veri raste i da se verovanje uči. Što više raste naše pouzdanje u Gospoda to mi postajemo zreliji u veri. Kako postajemo zreliji postajemo i promenjeni, i kada sledeći put dođe vreme krize, onda možemo ispoljiti čvrsti stav vere kakav je imao prorok Avakum: "Jer smokva neće cvasti, niti će biti roda na lozi vinovoj; rod će maslinov prevariti, i njive neće dati hrane, ovaca će nestati iz tora, i goveda neće biti u oboru. Ali ću se ja radovati u Gospodu, veseliću se u Bogu spasenja svog. Gospod je Gospod sila moja, i daće mi noge kao u košute, i vodiće me po visinama mojim." (3:17-19 RDK)
Kako započeti rast u veri? Avakum, pre negoli je izrazio svoju čvrstu veru u Boga, je nadvladao negativne okolnosti oko sebe. On se zagledao u Božje veličanstvo, slavu i moć (vidi Avak. 3:1-16), i kada je jednom takvim očima vere video svoga Boga onda su problemi oko njega, koje je video svojim fizičkim očima postali mali i beznačajni. Veličanje, slavljenje i zahvaljivanje Bogu je najčistiji izraz naše vere i u kojem srcu ima ovoga, iz tog srca sumnja mora otići.
Vaša, SIONSKA TRUBA.
^vrh
NOVA NADA
- Oswald J. Smith
U drevnoj crkvi bila je grupa od četrdeset vernih vojnika u jednoj rimskoj legiji koji su bili osuđeni na smrt zbog toga što su verovali u Isusa Hrista. Odveli su ih nasred smrznutog jezera i ostavili ih da pomru od zime. Dana im je sloboda izbora da ukoliko se odreknu svoje vere u Isusa Hrista, mogu u bilo koje vreme da se vrate sa ledenog jezera i prijave vojniku na straži.
Usred te spore i hladne noći stražar na obali je video oblak pun anđela kako lebdi iznad mesta gde su mučenici stajali na zimi. Kako su jedan za drugim padali, tako su im anđeli stavljali krune na glavu i podizali ih na nebo. Za sve vreme ledena atmosfera je odjekivala pesmom "Četrdeset mučenika i četrdeset kruna".
Konačno su svi mučenici otišli, osim jednoga čija je kruna još uvek lebdela nad njim u vazduhu, ali niko je nije prihvatao. Stražar je iznenada začuo korake i gle, jedan od četrdesetorice mučenika se našao pored njega. Taj je napustio svoje mesto.
Stražar ga je dugo posmatrao dok je beležio njegovo ime, a zatim je progovorio: "Bezumniče, da si ti video ono što sam ja video noćas, ne bi izgubio svoju krunu. Ali ona ipak neće biti izgubljena. Ti zauzmi moje mesto, a ja s radošću uzimam tvoje." Stražar je krenuo napred u smrt i slavu, dok je hor ponovo zapevao: "Četrdeset mučenika i četrdeset kruna." "Budi veran do smrti pa ću ti dati venac života."
Velika nova nada
Razlog zašto Isus Hristos toliko znači ljudima je u tome, što je On doneo jednu veliku novu nadu - nadu života posle smrti. On je iščupao žaoku smrti i od groba je načinio pobedu - pobedio je i smrt i grob. On "je uništio smrt, obasjao život i neraspadljivost evanđeljem." (2. Tim. 1:10) Do dolaska Isusa Hrista ljudi su umirali bez nade. Svi su se plašili smrti. Zato što je smrt bila najveći neprijatelj. Svi su mrzeli smrt, borili se protiv smrti i plašili se njenog dolaska. Isus je govorio o budućem životu, životu punom sreće i radosti, životu u kome neće više biti bola i patnje. Svet nikada ranije nije čuo o takvom životu.
Možeš li da zamisliš koliko je to značilo onima koji su se plašili zlih duhova, onima koji su celog svog života bili potčinjeni ropstvu, ili onima koji su strepeli od vatre čišćenja. Razmisli o jednom neznabošcu! Sve što je on mogao da zamisli, to je bio težak život pun patnje i reinkarnacije (ponovnog rođenja u budućnosti) u nekom drugom telesnom obliku, a zatim, konačno potpuno gubljenje svesti u nekom panteističkom bogu.
O, kakve li radosti i olakšanja kada su čuli o slavnom vaskrsenju i životu beskrajne sreće sa Isusom Hristom! Kakva je to samo nada! Kakvo oslobođenje! Nema seobe duše! Nema reinkarnacije u telima životinja ili drugih ljudi! Nema čistilišta i straha od zlih duhova! Nikada više neće biti patnje! Umesto svega toga nebo, Raj, Očeva kuća, mnogi stanovi. Život sa Hristom tamo gde vlada beskrajna radost i neopisivi mir.
Taj život počinje onog trenutka kada duša napusti telo, i on večno traje. Prvo život sa Hristom u Raju, zatim slavno vaskrsenje kada će duša i telo ponovo biti sjedinjeni, i konačno Božije Nebo. Kakav divan izgled za budućnost! A to je sve moguće samo zato što je Isus Hristos došao da nas otkupi od greha. Kakvog li otkrivenja! Da Isus to nije učinio, ne bi bilo nikakve budućnosti. Sve bi bilo mračno, beznadežno i očajno. Isus nam je omogućio Nebo.
Prvi hrišćani
Prvi hrišćani su zbog toga mogli da pevaju duhovne pesme i slavopoje, dok su ih lavovi rastrzali u areni. Zato su oni koji su bili razapeti na krstovima mogli glasno da kliču: "Hristos je Pobednik!" Zato su mogli da se suoče sa Neronom i arenom. Znali su da sklopiti oči na zemlji, znači otvoriti ih u Nebu. Znali su da biti odsutan iz tela, znači biti prisutan sa Gospodom. Nije ni čudo što su dozvolili da im tela budu spaljena. Nije ni čudo što su rado prihvatali nevolje i mučeništvo. Nije ni čudo što su se u stvari radovali šibanju i bez otpora odlazili u tamnicu. Nije ni čudo što su polako trulili u mračnim, hladnim zatvorima, pateći od velike nemaštine i gladi. Njihove oči su bile uprte u budući svet. Znali su da je mnogo bolje umreti i biti sa Hristom - kudikamo bolje.
Zašto bi se plašili onih koji samo mogu da ubiju telo? Dželatova sekira je otvarala vrata Nebeskog grada i ubrzavala njihov put.
Zar je važno ako su izgubili svu svoju imovinu na zemlji? Zar je važno ako su gladovali ovde? Zar je važno ako ih je svet mrzeo i proganjao u ovom životu? Oni nisu živeli za sadašnjicu. Ovaj svet nije bio njihov dom. Oni nisu mislili na današnjicu. Njihove misli su bile u večnosti.
Ko bi osim Isusa mogao da prouzrokuje takvu promenu? Njihovi filozofi nisu znali. Njihovi naučnici nisu mogli da im otkriju budućnost. Njihove religiozne vođe nisu imale nikakva obaveštenja. Zemaljski učitelji su mogli samo da nagađaju. Nisu poznavali istinu, i zato nisu ni mogli da govore sa autoritetom.
Samo je Isus mogao da podigne zavesu i dozvoli im da vide ono što dolazi posle groba. Jedini je On mogao da im kaže o budućnosti. To niko drugi nije mogao, zato što niko drugi nije ni znao. Isus je već bio tamo; Nebo je bilo Njegov dom. Zato što poznaje Nebo, mogao je da nam ga i opiše. On je bio sasvim siguran u ono što je govorio.
Nijedan neznabožački filozof nije mogao da razabere i vidi drugi svet. Čak su i Jevreji veoma malo znali, iako su postojali izuzeci. David je na primer, mogao da kaže: "Ja ću otići k njemu, ali se on neće vratiti k meni". On je bio ubeđen da će se sastati sa svojim sinom na tom drugom svetu. Jov je takođe mogao da vidi nešto malo o budućnosti. "Kad umre čovek" pitao je, "hoće li oživeti?" Zatim je kroz uzvišeno otkrivenje došao odgovor: "Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na posletku da će stati nad prahom. I ako se ova koža moja i raščini, opet ću u telu svom videti Boga. Ja isti videću ga, i oči moje gledaće ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni." (Jov 19:25-27) Danilu je takođe bila data vizija o životu posle smrti. "I razumni će se sijati kao svetlost nebeska, i koji mnoge privedoše k pravdi, kao zvezde vazda i doveka." (Dan. 12:3) Zatim u Davidovom besmrtnom dvadeset i trećem Psalmu imamo jedno od najslavnijih Božijih otkrivenja: "I ja ću nastavati u domu Gospodnjem za dugo."
Isusov dolazak
Sa Isusovim dolaskom svet je konačno primio potpuno otkrivenje o budućem blaženstvu. Slušajte Ga kako govori svojim učenicima: "U domu moga Oca ima mnogo stanova; da nije tako, zar bih vam rekao: idem da vam pripremim mesto. I kad odem i pripremim vam mesto, doći ću opet i uzeću vas k sebi, da i vi budete gde sam ja." (Jn. 14:2,3)
Čujte Ga kako govori Marti ispred Lazarevog groba: "Ja sam vaskrsenje i život; ko veruje u mene - živeće - ako i umre." (Jn. 11:25) Kakvo je to samo slavno otkrivenje! Besmrtan život! Da li je iko ikada pre Isusa mogao tako nešto da nam ponudi? "Čovek neće umreti," On je rekao, "Čovek će živeti večno." Kakvog li pobedničkog proglasa! Zatim, kao vrhunac svega, Njegovo obećanje umirućem razbojniku: "Danas ćeš biti sa mnom u raju."
Zbog toga je Pavle mogao hrabro da kaže: "Imam želju da umrem i da budem sa Hristom, što je kud i kamo bolje." "Znamo,naime, ako se sruši naša zemaljska kuća, koja je kao šator, da imamo zgradu od Boga večnu kuću na nebesima." A zatim dodaje: "Znamo da ćemo - kad se on pokaže - biti njemu slični, jer ćemo ga gledati onakvog kakav je."
Isus je bio Taj koji je obećao vaskrsenje iz mrtvih. Zato mi sada znamo da ćemo biti podignuti posle smrti. Telo i duša će se ponovo sjediniti. Tada ćemo sa snažnim, večnim, besmrtnim, duhovnim i slavnim telima živeti sa Hristom za sva vremena, bez greha i bola, služeći Bogu i živeći besmrtnim životom. "Smrti, gde ti je pobeda? Smrti, gde ti je žalac?" O, grobe, gde je tvoja pobeda? Nije ni čudo što je Jovan uzviknuo: "Blaženi su mrtvi koji odsad umiru u Gospodu."
Ali to je bilo posle Isusovog vaskrsenja, kada nam je Hristos dao svoje najveće otkrivenje. To otkrivenje nam je dato kroz Jovana dok je bio na ostrvu Patmosu: "Oni neće nikad više gladovati, ni žedneti, niti će ih sunce peći niti kakva žega, jer će Jagnje, koje je nasred prestola, biti njihov pastir i vodiće ih na izvore žive vode; a bog će otrti svaku suzu sa njihovih očiju... I noći neće više biti i neće im biti potrebna svetlost svetiljke, ni sunca, jer će ih Gospod Bog obasjavati i carovaće u sve vekove."
Da li je uopšte potrebno da nastavljam? Ja ne mogu ni da počnem da vam sve kažem. Toliko je mnogo Njegovih otkrivenja o budućnosti. Kakvi su samo neki ljudi bezumnici zato što žele da žive samo ovozemaljskim životom. "Taština nad taštinama, sve je taština." Zaista je tako! Počnimo dakle da živimo za životom koji dolazi. Naša pesma bi trebalo uvek da bude: "Na zemlji sam samo stranac, nebo je moj dom!"
Život koji dolazi
Da li si bio razočaran? Da li te srce boli? Zar nema leka bolu koji te muči? Da li ovaj svet loše postupa sa tobom? Imaš li nekoga ko te voli i brine o tebi? Da li je to uopšte i važno? Uskoro će se sve završiti i u večnosti biti ispravljeno. Nikad više nećeš biti gladan ili žedan. Nikad više nećeš biti usamljen ili napušten. Tvoja poslednja suza će biti obrisana. Tvog bola će nestati i tvoja patnja će biti okončana. Nikakav teret te neće više pritiskati. Nećeš više osećati nijedan bol srca. Nikad više nećeš biti umoran. Nebo će konačno biti tvoje.
Zar će onda biti važno što su te ljudi kritikovali i ogovarali? Zar ćeš se onda zabrinuti zbog toga što su te zaboravili? Kako je brzo Lazar zaboravio svoje dronjke, gladovanje, pse, hladne noći i dane bez prijatelja! Da, on je šta više zaboravio i bogataša koji ga je ostavio da onako jadno pati. No, konačno je bio utešen. Kako je razbojnik brzo zaboravio strašni krst, surove eksere kojima je bio prikovan i gomilu koja je urlala pogrde! Ali konačno se našao sa Hristom u Raju. Kako su mučenici brzo zaboravili lavove i vrelo ulje! Oni su sada sa Hristom, a tako će biti i sa tobom.
Nema takve tuge kao što je tuga zbog rastanka. Jedan za drugim naši prijatelji i naši voljeni odlaze od nas, a mi ostajemo sami sa bolom u srcu. Neznabošci nemaju nade. Oni jako i bolno zapomažu za svojim milim i dragim koji je zauvek otišao. Oni se u očajanju zbog gubitka bacaju na grob ili se seku i čupaju kosu dok krv ne poteče. Nemaju nade da će se ikada ponovo sresti. Isto je i sa svima onima koji nisu spaseni. Kada se poklopac kovčega zatvori i kada bace poslednji pogled na lice svoga voljenog bića, nada u njihovim srcima umire, te se pitaju da li će moći da nastave sami u životu.
Ali dolazi Isus. On govori o životu posle smrti. On otvara vrata Neba. Zato možemo u trenutku da vidimo besmrtnost i da shvatimo da ćemo moći ponovo da se sretnemo sa svojim dragim na drugom svetu. Ta beba od koje ste rastavljeni ovde, biće sa vama na Nebu. Tvoj ljubljeni muž od koga te je smrt rastavila i koji je otišao pre tebe, čekaće te tamo. Onaj mili i dragi koji je odavno otišao dočekaće te sa dobrodošlicom kada i ti konačno tamo odeš. Ono lice koje nikada ne možeš da zaboraviš ponovo ćeš videti. Kada je Isus došao, On je čovečanstvu doneo sigurnost o ponovnom susretu sa svojim milima i dragima koji su ranije otišli. Uslovi koje je On postavio su veoma jednostavni i zato niko ne bi trebalo da se plaši.
Kako bi iko mogao da odbije takvo blaženstvo? Ko bi mogao da okrene leđa takvoj budućnosti? Nažalost, ipak ima nekih nerazumnika koji sve to odbijaju. Oni ne znaju Hrista. Oni se ne obaziru na Njegovu ponudu. Ne žele da Ga prihvate za svog Spasitelja. Za takve nema nade. Oni moraju da poginu. Vatreno jezero će biti njihova večna sudbina, a kruna i vladarsko dostojanstvo koje su mogli da nose biće podareni drugima.
Da li si ti prijatelju veran, i da li će kruna biti tvoja? Da li ćeš zasijati zauvek kao zvezda? Da li je Isusov dolazak promenio tvoju budućnost i da li očekuješ da ćeš živeti sa Gospodom kroz celu večnost? Ako si prihvatio Gospoda kao svog ličnog Spasitelja, onda će sve biti tvoje - sve ono što je obećao. No, ako Ga nisi primio onda nikada nećeš imati udela u Njegovim obećanjima. Dakle prihvati Gospoda još danas, prihvati Ga upravo SADA!
Iz knjige: BORBA ZA ISTINU, Oswald J. Smith.
^vrh
DAJEM TI JOŠ JEDNU PRILIKU
- Vlado Pšenko
Pre više godina, prolazeći uz školsko dvorište, zaplakao sam gorko. Zapazio sam učitelje i školsku decu posvuda naokolo. Duboko sam se pokajao što sam u ranoj mladosti propustio upisati fakultet i postati učitelj. "Sve bih dao - pomislio sam tada u sebi - za još jednu životnu priliku!"
Međutim, starozavetnom je junaku Samsonu bilo daleko teže. Možeš li zamisliti - dragi čitatelju - koliko je duboka bila njegova želja za takvom novom životnom prilikom? O Samsonu imamo zapis u biblijskoj Knjizi sudija - od 13. do 16. poglavlja. Anđeo je najavio njegovo rođenje. Postao je nazirej - čovek posvećen Bogu, poznat po ogromnoj snazi i dugoj kosi. Bog je Samsona podigao za vođu i sudiju, ne bi li on svoje zemljake Izraelce učio Božjim putevima i oslobodio ih od dugo godišnjih neprijatelja Filistejaca. Samson je sam svojom snagom izvojevao mnoge pobedonosne bitke, nanoseći neprijatelju strašne gubitke - sve do trenutka dok nije počinio greh u Božjim očima. Jednoj je ženi, Filistejki Delili, otkrio Božju tajnu, koja se odnosila na njegovu fizičku snagu a ležala je u njegovoj kosi. Tada je Bog dopustio da mu Filistejci odrežu dugu kosu, čime je izgubio snagu. Posle toga, bilo im je vrlo lako zarobiti slabašnog Samsona. Filistejska je kazna bila nemilosrdna: iskopali su mu oči, okovali ga u lance te prisilili da okreće mlinski žrvanj u tamnici. Osakaćen, na teškom i prisilnom radu, Samson je zasigurno svakodnevno uzdisao za osvetom.
A onda je došao dan kad su Filistejci priredili svetkovinu u čast boga Dagona. Na vrhuncu slavlja, narod je u zanosu zatražio da se pred njih izvede zarobljenik Samson, kako bi ga još više ponizili te se još bolje zabavljali. Iz tamnice su izveli Samsona, kome je kosa u međuvremenu porasla te mu se vratila snaga. Prisilili su ga da ih zabavlja. Samson se našao među stubovima ogromnog zdanja. Osetio je da mu se pruža mogućnost osvete. Zatražio je od Boga još jednu priliku: "Gospode, Gospode! Opomeni me se", - zavapio je Samson - "molim te, i ukrepi me, molim te, samo sada, o Bože! Da se osvetim jedanput Filistejima za oba oka svoja." (Sud. 16:28 RDK) Samson je iskoristio to što mu se snaga povratila: srušio je stubove i usmrtio okupljene u toj zgradi. Tako u Knjizi sudija piše: "i bi mrtvih koje pobi umirući više nego onih koje pobi za života svog." (Sud. 16:30 RDK) Samson je napustio ovaj svet, tako što mu se ispunila želja za osvetom.
Dragi prijatelju! Možda i ti, nakon životnih udaraca, padova i poraza, nepromišljenih odluka, vapiš - poput Samsona - za još jednom prilikom. Poznat mi je taj vapaj duše. Jer sam i ja često vapio: "Treba mi još jedna životna prilika!" Možda si opterećen životnim izazovima, i želiš svom snagom naći neki izlaz. Onda znaj, on postoji. Postoji jedinstvena životna prilika, veća od one, koju je iskoristio Samson. Jer uistinu ima neko ko ti poručuje: "Dajem ti još jednu priliku."
Stoga te molim da se na trenutak nađeš sam s Bogom - oči u oči. On je taj koji ti želi pružiti još jednu priliku. Drugačija je od tvojih zamisli - ali ima dalekosežne posledice. Ta se prilika - za razliku od one za kojom je vapio Samson - ne odnosi na osvetu. Možda s razlogom nalaziš da je za tvoje loše životne okolnosti odgovoran neko iz tvoje blizine - neki "Filistejac". Želiš da krivac bude kažnjen! Želim te podsetiti da u Božjoj reči, u poslanici Rimljanima, piše: "Moja je osveta, ja ću vratiti." (Rim. 12:19 RDK) U jednoj drugoj biblijskoj knjizi, u Pričama, također piše: "Ne govori: Vratiću zlo. Čekaj Gospoda, i sačuvaće te." (Pri. 20:22 RDK) U 37. psalmu, nalazi se i ovaj podsticaj: "Osloni se na Gospoda, i čekaj Ga. Nemoj se žestiti gledajući koga gde napreduje na putu svom, čoveka, koji radi šta namisli. Utišaj gnev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo činiš." (Ps. 37:7-8 RDK)
Dakle, Bog ti ne želi pružiti priliku za osvetu. Naprotiv, on te želi od toga odvratiti, ako postoji i najmanja namera, jer je "sređivanje računa" u Božjoj ovlasti. Bog ima veći naum za tebe i sva druga ljudska bića.
Ta se životna prilika, veća od bilo koje druge, odnosi na spasenje tvoje duše. Možda si zbunjen i želiš mi reći: "Ali meni je potrebna životna prilika, koja će mi doneti uspeh i pobedu!" Želim ti na to odgovoriti Isusovim rečima, koje ćeš naći u evanđeljima. Razmisli o ovome šta kaže Isus: "Jer kakva je korist čoveku ako sav svet dobije a duši svojoj naudi? Ili kakav će otkup dati čovek za svoju dušu?" (Mt. 16:26 RDK)
Šta je vredela Samsonu smrt hiljade Filistejaca, koje je pobio zbog osvete, ako je Bog njegovu dušu pred svojim prestolom našao izgubljenom za večni život? S gledišta Božje večnosti, pitanje je li njegova duša spašena ili izgubljena, veće je i od pitanja hoće li ga Bog izbaviti ili ostaviti u filistejskoj tamnici! Njegova osveta ili izbavljenje iz tamnice odnose se samo na ovaj svet, i na njegove želje, dok se stanje njegove duše proteže i u večnost i utiče na zajedništvo s Bogom. Bog želi poručiti: "Šta ti vredi ići za time da izvana izgledaš lepo i postigneš mnogo, a unutra - u srcu - izgubiš najdragocenije blago: ljubav, poštenje, vernost i - priliku da provedeš večnost s Bogom. Što ti vredi iskoristiti priliku koja se odnosi samo na zemaljski život, a izgubiti onu dragoceniju - koja se odnosi na večnost?"
Za propuštene prilike, možda si kriv sam ili - neko drugi. No, za ovu jedinstvenu životnu priliku, spasenje tvoje duše, Božji je Sin došao na svet i umro na krstu, kao što to potvrđuju reči apostola Pavla u pozdravu Galatima: "Blagodat vam i mir od Boga Oca i Gospoda našeg Isusa Hrista. Koji dade sebe za grehe naše da izbavi nas od sadašnjeg sveta zlog, po volji Boga i Oca našeg." (Gal. 1:3-4 RDK) Čezneš li za izbavljenjem, koje dolazi od Hrista? Onda iskoristi tu priliku i prihvati Ga srcem.
Pred večnim prestolom Božjim, pitanje neće biti jesi li proživeo život kao učitelj, radnik u fabrici ili verski službenik. Čak ni to, jesi li propustio postati učitelj, trgovac ili lekar? Pitanje će biti jesi li iskoristio onu jedinstvenu priliku - pruženu svakome ljudskome biću - i prihvatio Isusovu žrtvu na krstu, te započeo novi život? "Ako je, dakle, neko u Hristu", - piše u Bibliji - "novo je stvorenje." (2. Kor. 5:17 RDK)
Bog ljubavlju uzvraća na osvetu. Ako si dopustio da ti dušu zagadi i uništi greh. Šta vredi? - postavlja ti pitanje Isus - ako si svoju dušu izgubio, makar iskoristio sve zemaljske prilike da dođeš do materijalnih stvari, užitaka i časti - Šta vredi?
Prijatelju! Samson je dobio priliku za osvetu i iskoristio ju je. No, ako je Duh Sveti zahvatio tvoje srce, ako si novo živo stvorenje u Hristu, onda si iskoristio onu jedinstvenu priliku, koja je veća od Samsonovog poduhvata: ti si ljubavlju uzvratio na mržnju i osvetu. Zaista, doživeo si izbavljenje - iz tamnice straha, teskobe i očaja.
Vlado Pšenko
vladimir.psenko@zg.t-com.hr
www.krscanski-radio.hr
^vrh
LEKCIJA OD MOJSIJA
- Chuck Swindoll
"Verom su Mojsija, kad se rodio, njegovi roditelji krili tri meseca jer su videli da je dete milo i nisu se uplašili kraljeve naredbe. Verom je Mojsije, kad je odrastao, odbio da ga zovu sinom faraonove kćeri. Radije je izabrao da zajedno s Božijim narodom bude zlostavljan nego da nakratko uživa u grehu. Nemilost u koju je pao radi Hrista smatrao je većim bogatstvom od egipatskog blaga jer je svoj pogled upro u nagradu. Verom je otišao iz Egipta ne plašeći se kraljevog besa jer se čvrsto držao Nevidljivoga kao da ga gleda. Verom je proslavio Pashu i izvršio škropljenje krvlju da Onaj koji ubija prvorođene ne dotakne nijednog od Izraelovih. Verom su, kao po suvoj zemlji, prešli Crveno more; a kad su Egipćani to pokušali, podavili su se." (Jev. 11:23-29 SSP)
Pisac Poslanice Jevrejima 11. posvetio je više stihova u svom "muzeju vere" čoveku po imenu Mojsije. On te reči nije pisao da bi nas obeshrabrio, razočarao, niti da bi prečku postavio tako visoko da bismo morali samo da uzdahnemo i kažemo: "Ah, kakve svrhe ovo ima? Nikada ne bih mogao postići da živim kao taj čovek." Naprotiv, te reči zapisane su na svetim stranicama da bi popunile naše akumulatore vere i ispunile nas svežom rešenošću da svoj život uložimo u projekat pod nazivom "večnost".
- Mojsije je odbio da dovede u pitanje svoje predanje Bogu; to možemo i mi.
- Mojsije je svesno napustio sve što mu je bilo poznato, idući za Božjim pozivom; to možemo i mi.
- Po Božjoj zapovesti, Mojsije je učinio nešto što je bilo neuobičajeno, oglušujući se o podsmevače, kritičare i "neverne Tome". Upravo to možemo i mi!
Mojsijev život je jednostavna putna mapa za ljude baš kao što smo mi - za obične, svakodnevne ljude, i mlade i stare, samce i oženjene i udate, penzionere i omladinu.
Uputstva koja uzimamo iz te karte mogu nam pomoći kada dođemo na tri presudna raskršća u životu.
1. Da bismo stekli moć rasuđivanja neophodnu da odbacimo ono što je grešno, vera mora da natkrili moja osećanja. Moja osećanja mi kažu: "Beži!" Vera kaže: "Zaustavi se." Osećanja mi kažu: "Probaj to!" Vera kaže: "Drži se dalje od toga." Osećanja mi kažu: "Predaj se. Ubaci peškir u ring." Vera kaže: "Drži se!"
Živimo u dobu osećanja. "Što god želiš, učini." Jedna nagrađena pesma pre više decenija izrazila je to shvatanje sledećim rečima: "Ne može biti da ne valja, kad osećaš kako je dobro..." O, još kako može! Vera kaže: "Drži se. Stigao si na raskrsnicu. Ako kreneš na taj put, investiraćeš u pogrešan način života. Zaustavi se. Napravi korak unazad. Ponovo pogledaj." Možda se sada baš tu nalaziš. U dosadašnjem životu doneo si neke loše odluke. Ako je tako, vreme je da napraviš korak unazad. Vreme je da se vratiš tačno do mesta gde si u činio pogrešno skretanje. Za to su potrebni razbor i hrabrost, ali, možeš ti to. Bog će ti dati snagu.
2. Da bismo postigli rešenost neophodnu je da napustimo sve što nam je poznato; vera će biti temelj naše sigurnosti. Ako je vera naša sigurnost, možemo se slobodno spakovati i otputovati u Španiju, ako Bog od nas zatraži da to učinimo. Ili u Sibir, iz istog razloga. Mogao bih navesti na desetine bračnih parova, a i samaca, koji su učinili takvu vrstu koraka. Njihova vera postala je njihova sigurnost. Njihovo druženje s Bogom je čvrsta stena pod njihovim nogama, a ne onaj sigurni i poznati pod njihovog doma. Sećate li se reči autora Kori ten Bum? "Naučila sam da skupocene stvari ne stiskam u ruci, jer je bolno kada mi Bog nasilno otvori prste i oduzme ih od mene." Ne stiskajte svoju imovinu, pa ni svoju decu. Jedan stih neke pesme to lepo kaže:
"Pusti svoje sinove, neka nose vest slavnu,
Pusti svoje bogatstvo, da budu brži;
Izlij svoju dušu u molitvi pobede,
Jer što god izdaš, Isus će ti platiti." (Corrie Ten Boom)
Podižeš li svoju decu da bi ih sačuvao, ili da bi ih dao? Ponekad su najveće bitke koje moraju da vode naša deca, prilikom donošenja odluke da idu da rade kao misionari, bitke zbog roditelja koji ne bi da ih puste. Pustite ih! Kakvog li veličanstvenog ulaganja! Ako želiš da stekneš rešenost o napuštanju svega što ti je poznato, moraš svoju veru učiniti svojom sigurnošću.
3. Da bismo postigli disciplinu neophodnu da radimo ono što je neuobičajeno; naša vera mora da ućutka kritičare. Veruj mi da je to tako. Kritičara će svakako biti. U to budi siguran. Disciplina će biti neophodnost da bismo krenuli na put i živeli okruženi podsmevanjem, nipodaštavajućim komentarima, neizbežnim nagađanjima i naslućivanjima. Neophodna ti je određena vrsta discipline da bi kazao: "Gospode Bože, Ti si taj koji si me postavio na ovaj put i sve dok Ti ne kažeš suprotno, to će biti moj pravac kretanja. Moji kritičari su sve glasniji, sve brojniji i sve bliži. Utišaj ih. Ili, ako to ne učiniš, bar mi začepi uši da ne čujem." Elton Trublad odlično je rekao: "Vera nije verovanje bez dokaza, nego poverenje bez rezervi." Mi rado mislimo o sebi kao o ljudima vere. A ipak, kvalitet pa i ispravnost naše vere možda su se našli na ispitu prilikom proučavanja Mojsijevog života. Možda smo glasno izražavali svoju veru, a da ipak nismo stvarno verovali u ono što nam Bog govori o sebi i svom planu za naš život.
Želimo li da imamo veru kakvu je pokazao Mojsije, vrstu vere koja nas osposobljava da se odreknemo sigurnosti ovog sveta u korist sigurnosti koju Bog želi da nam podari, moramo izgraditi duboko usađeno, tiho pouzdanje u Onoga koji "sve čini po savetu volje svoje".
Srećom, to je lakše nego što zvuči, pošto On čini sve kako je pravo. Mojsije je to otkrio u okviru svog dugog iskustva. Tako možeš i ti.
Želim da proživim svoj život tako beskrajno predan svom Spasitelju i toliko raspoloživ i dostupan Njemu, da će za moju poslušnost jedino biti potreban šapat s neba. Želim to svojoj ženi, svojoj deci i svojoj unučadi. Želim to nama kao Božjem narodu. Vratio bih se na pitanje kojim smo počeli: Ako biste mogli ući u kožu bilo koje biblijske ličnosti, s kojom od biste se njih najviše poistovetili? Pozivam vas, da u ovim završnim redovima knjige uđete u Mojsijevu kožu. Uzmite u obzir čega se odrekao i šta je za uzvrat dobio. Nijedan spomenik nije podignut u čast tom čoveku, oličenju nesebične odanosti Bogu. Nijedna velika sfinga. Nijedna impozantna piramida. Egipat je i te kako želeo da zaboravi da je takav čovek ikada postojao. Bio je sahranjen na nekom usamljenom vrhu, na ogolelim padinama gore Fazge, čak bez ijednog cveta na grobu.
Dragovoljno je zamenio zemaljske spomenike i odobravanja, privilegije, moć i uživanja za nagradu u jednom nevidljivom carstvu. Sve je to uložio - svaki sikal tih vrednosti - u odnos sa živim Bogom. Bila je to najbolja trampa koju je iko mogao izvršiti. Ono što je izgubio ionako nije mogao zadržati, a što je dobio, nikako nije mogao da izgubi.
Mojsije zaista nije mogao bolje da postupi. A ne možemo ni mi.
Iz knjige: Mojsije, Čarls Svindol.
^vrh
KRENI U DUBINU
- Aleksandar Birviš
U vreme kad je Gospod Isus Hristos hodao po zemlji, vesti su išle "od usta do usta". Tako se tada na prostorima današnje države Izrael i zapadnim delom onog što je danas Kraljevina Jordan uskomešala javnost: pojavio se Božiji Sin, razumljiv a zagonetan.
"A dogodi se kada se narod sleže k njemu da sluša riječ Božiju i on stajaše kraj Genisaretskog jezera, i vide dve lađe gde stoje ukraj jezera, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže. I uđe u jednu lađu, koja bijaše Simonova, i zamoli ga da odmakne malo od obale; i sede i učaše narod iz lađe.
A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu i bacite mreže svoje za lov.
I odgovarajući Simon reče mu: Učitelju, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo; ali na tvoju reč baciću mrežu.
I učinivši to uloviše veliko mnoštvo riba, te im se mreža poče cepati. I dadoše znak društvu koje beše na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obe lađe tako da se one potapahu.
A kad vide Simon Petar, pripade kolenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode, jer sam čovek grešan.
Jer zaprepašćenje obuze njega i sve koji bijahu s njim zbog lova ribe što uhvatiše, A tako isto i Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti.
I izvukavši obe lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim." (Lk. 5,1-11)
Ovo je zapisao evanđelist Luka. Njegov izveštaj je jamačno nadahnut Svetim Duhom. Saznajemo da je narod znao gde je Gospod Isus. Ljudi su videli čuda i čuli o Čudotvorcu. Međutim, njihova potreba nije bila da vide još jedno čudo. Njihova želja je bila da čuju Božiju reč. To su Spasiteljevi slušaoci vrlo rano shvatili: ne propoveda nama neki putujući učitelj, nego je to neko viši, prorok i svetitelj. On nudi spasenje svakom ko veruje u Njega i Njegovu reč.
Premnogo je ljudi na obali. Spasitelj zato ulazi u brod ribara Simona Petra. Brodom su malo odmakli od obale - velika većina naroda tako može da vidi i čuje svog Iskupitelja.
Propovedanje je završeno. Spasitelj - prividno bez razloga - govori Simonu: "Hajde na dubinu..."
Simonu kao da je nešto zasmetalo. On je stručnjak. On poznaje ribarski posao i mesta gde ima ribe. Petar ipak zna nešto više od svoje struke: Hrista treba poslušati.
Petar i njegovi ljudi su otišli na dubinu. Naučili su da se ne zadovoljavaju plićacima. Spasitelj traži dubinu. Spasenje traži ozbiljnost, dubinu. Možda je neko po raznim plićacima stekao ogromna iskustva. Ta iskustva ne doprinose opravdanju, posvećenju i proslavljanju. Pravi dobitak je iz dubine.
Uz ovo je išla poslušnost. Dobar savet ne donosi plodove ako ga ne poslušamo. A ako se posluša, onda je više od dobra.
Simona Petra hvata strah i iznenadno poštovanje Gospoda Isusa. Shvatio je šta je greh i kako je njegovo ponašanje pristojno, ali nije u skladu s Hristovim prisustvom. Bilo je pitanje kratkog vremena kad će Petar reći: "Ti si Hristos, Sin Boga živoga". (Mt. 16,16) Naravno, to je Petru otkrio nebeski Otac, ali to samo govori da Bog otkriva svoje istine poslušnim pokajnicima.
Priznanje ogrehovljenosti, zaprepašćenje i strahopoštovanje prema Hristu su znaci duboke promene u apostolu Petru. Čovek više ne pripada sebi nego Bogu. U sopstvenim snagama više ne nalazi oslonce. Pobožan je, vešt, ugledan i ima vrline, a ipak se utiče Bogu.
Gospod Isus to ceni. On Simona Petra oslobađa straha i proizvodi ga u ribara ljudi: "... odsada ćeš ljude loviti". Simon ostavlja dobar ulov da bi prihvatio novi ulov.
Šta se s tobom događa? Šta tebi znači dubina po reči Hristovoj?
U susretu s Hristom stari život se napušta, nastaju promene i počinje novi život. Dovoljno je da samo jednom nađeš dubinu. Ostalo će ti dati sveobilni Darodavac. Njemu, Bogu slava sada i svagda i u sve veke i u vek vekova. Amin.
Izvor: Poruke pomirenja - Ikonos (TWR, www.twr-serbia.org).
^vrh
BOŽIJI HRAM
- Zoran Tornjanski
Kada čujete pojam Božiji hram, većini od vas padne na pamet hram koji je Solomon izgradio za vreme svoje vladavine, koji je na prvom mestu želeo da izgradi njegov otac David, ali mu nije bilo dozvoljeno. Pomenuti hram je bio uništen kad je Vavilonska vojska zauzela Jerusalim, ali je kasnije nakon povratka iz ropstva pod vođstvom Jezdre i Nemije ponovo izgrađen drugi hram koji nije bio u istoj slavi kao prvi, ali je svakako bio važan za Izrael. Ovaj drugi hram je takođe uništen nekoliko stotina godina kasnije od strane Rimske vojske. Ne smemo zaboraviti da je pre prvog hrama Božija prisutnost prebivala u Šatoru od sastanka koji je kasnije zamenjen građevinom od zida i drveta. Šator od sastanka, i prvi i drugi hram, su imali istu ulogu, da Bog prebiva među svojim narodom. Iako su i Šator od sastanka koji je bio izrađen od predivnog materijala, i dva hrama koji su takođe izgledali lepo nestali, Bog je imao drugačiji plan, i to je tema ove reči.
"U početku je bila Reč, i Reč je bila kod Boga, i Reč je bila Bog... I Reč je postala telo i nastanila se među nama, i mi smo gledali njenu slavu, slavu Jedinorođenoga od Oca, punog milosti i istine" (Jn. 1,1-2, Jn. 1,14)
Kada se ovde govori o Reči, svi shvatamo da se radi o Hristu. Hrist je Reč, Reč je Bog, Reč je postala telo i nastanila se među nama, što nas dovodi do toga da je Bog na novi način odlučio da boravi među svojim narodom, ovog puta ne u šatorima i među zidovima i drvećem, već u čoveku zvanom Isus. Isus je jednom prilikom rekao da može da poruši Božiji hram i da ga podigne za tri dana, a mislio je na svoju smrt i uskrsnuće. Što znači da je On bio Božiji hram među svojim narodom. Ali ni to nije kraj Božije mudrosti i Njegovim divnim planovima! On je znao da je Njegov narod razasut svuda po svetu, i da bi prebivao među njima mora da napravi više hramova. To nas dovodi do savršenog plana Božijeg hrama!
"Zar ne znate da ste Božiji hram i da Božiji Duh prebiva u vama? Ako neko razara Božiji hram, i njega će razoriti Bog, jer Božiji hram je svet, a to ste vi." (1. Kor. 3,16-17)
"Kakav je sporazum Božijeg hrama s idolima? Jer, mi smo hram Boga živoga, kao što Bog reče: 'Prebivaću u njima i hodaću među njima, i ja ću im biti Bog, a oni će biti moj narod.'" (2. Kor. 6,16)
Svaki pravi vernik, nakon obraćenja, postaje Božiji hram. Ako u sebi imate Svetoga Duha, vi ste Božiji hram. To je velika odgovornost. Da bi smo bolje razumeli ovo, moramo se vratiti u prošlost i pogledati kako su izgledali Šator od sastanka i hramovi.
Šator od sastanka
U opisivanju šatora je potrošeno više vremena od svih drugih stvari u Bibliji, osim od samog Hrista. To samo govori o važnosti istog, iako su mnogi od nas umeli da preskaču ovaj deo, jer nam se činio nebitan. Na Šatoru od sastanka je postojao samo jedan ulaz, prvo što je moglo da se vidi kad bi se ušlo u prvi deo bio je žrtveni oltar (2. Moj. 27,1-2; 2. Moj. 27,6-7), zatim velika posuda za pranje od bakra. Posuda je služila za to da sveštenici u njoj peru ruke i noge pre ulaska u šator radi službe i pre prinošenja žrtava na oltaru, bez pranja to nisu smeli da rade (2. Moj. 30,17-21). Nakon pranja, sveštenici bi ulazili u deo koji se zvao Svetinja, u kojoj su se nalazili svećnjak sa sedam žižaka, koji je bio jedini izvor svetlosti (2. Moj. 25,31-32; 2. Moj. 25,37-40), zatim sto za hlebove na kojem se nalazilo dvanaest svežih hlebova (2. Moj. 25,23-30). U poslednjem delu zvanom Svetinja nad svetinjama su se nalazili kadioni oltar (2. Moj. 30,1-6) i Kovčeg zaveta u kojem su se nalazile ploče sa Deset zapovesti (2. Moj. 25,10-14), a na vrhu kovčega se nalazio zaklopac sa dva heruvima na njemu (2. Moj. 25,17-20). Psalmista opisuje Boga kao onog koji sedi nad heruvimima (Ps. 99,1).
Isus je žrtva za naše grehe (Žrtveni oltar), Isus je onaj koji nas pere od naših greha (Posuda za pranje od bakra). Setimo se da je Isus govorio: Ja sam vrata, Ja sam svetlost sveta, Ja sam hleb života... Isus je takođe naš posrednik kod Boga, naš prvosveštenik, ovo predstavlja Kadioni oltar, mesto sa kojeg se prinose molitve. On je, takođe, taj koji stavlja svoj zakon u naša srca (Kovčeg zaveta), i On je Bog koji je u nama svojim Duhom, na Zaklopcu među heruvimima. Šator predstavlja Isusa, ali, takođe, predstavlja telo (spoljašnji deo), dušu (Svetinja), duh (Svetinja nad svetinjama).
Solomonov hram
Opšti dizajn hrama je bio urađen po šablonu šatora, uz neke razlike i dodatke. Bio je duplo veći, odnosno svaka dimenzija je bila duplirana. Umesto jedne posude za pranje bilo je deset, umesto jednog svećnjaka bilo je deset, i umesto jednog stola za hleb, bilo je dvanaest. Neke stvari su dodate, kao što je trem koji se nalazio ispred, liveno more koje je stajalo na dvanaest bikova, zatim dva ogromna bronzana stuba sa imenima: Jahin (On će utemeljiti), Voas (U Njegovoj snazi), i postojala su dva dvorišta, spoljašnje i unutrašnje. Postojale su i posebne prostorije za sveštenike (tamo su sveštenici sakrivali svoje lične idole). Da bi smo bolje razumeli ove pojmove, treba da se podsetimo velike zapovesti da treba da volimo Boga svim svojim srcem, dušom, snagom (5. Moj. 6,5).
Videli smo šta predstavlja Šator od sastanka, a hram još bliže definiše: spoljašnje dvorište je telo, unutrašnje dvorište je duša, srce se nalazi u Svetinji, duh se nalazi u Svetinji nad svetinjama. Moramo shvatiti da postoji razlika između duha i duše, i da kao što Pavle kaže u Jevrejima 4,12: "Božija reč prodire dotle da deli dušu i duh". Sve izvan trema je od bronze, bronza je metal koji je otporan na vatru, sve unutar trema je od zlata, što znači da je trem nekakva vrsta prelazno perioda. Mi odlučujemo o našem životu tako što donosimo odluke kroz snagu naše volje. Znači imamo srce, dušu, snagu.
Videli smo da Isus predstavlja i Šator od sastanka i Božiji hram, oni su bili predslika Njega, On je sve to ispunio. I kada se nama kaže da treba se obučemo u Isusa Hrista, znači da treba da funkcionišemo isto kao što je On funkcionisao, savršeno u svakom segmentu koji je postavljen u hramu, jer smo mi sad taj isti hram. Takođe, mi smo i sveštenici koji treba da vrše službu u tom hramu: "Ali vi ste 'izabrani rod, carsko sveštenstvo, svet narod, narod koji je Božje vlasništvo.'" (1. Pet. 2,9)
Kakva je naša služba? Mi moramo da prinosimo žrtve za greh (pokajanje), da se peremo svakodnevno pre ulaska u Svetinju (u Hristovoj krvi), u Svetinji je naše srce koje treba da je ispunjeno svetlošću svakoga dana (Svećnjak), i da je puno duhovne hrane (Sto sa hlebovima), duhom prinosimo molitvu (Kadioni oltar), i onda se u Svetinju nad svetinjama, naš duh sjedinjuje sa Božijim Duhom, tu je Njegova prisutnost i u tu je Njegov zakon zapisan u nama, to je mesto za obožavanje. Ovo je divna stvar za nas, i velika privilegija, ali mi često ne radimo stvari kako treba, i baš kao i izraelski sveštenici unosimo naše sopstvene idole u hram, i prilazimo Bogu nedostojno, na neispravan način, ili mu ne prilazimo nikako jer se bojimo od Njega, kao što su se sveštenici plašili da uđu u Svetinju nad svetinjama, jer bi i sa jednim grehom umrli na mestu. Kada je Bog odveo proroka Jezekilja u unutrašnje dvorište Gospodnjeg doma (Jezek. 8,16), pokazao mu je dvadeset i pet ljudi koji su se klanjali suncu, pokazao mu je još puno gadosti koje su se odvijale u mestu koje je trebalo da bude najsvetije mesto u zemlji, mestu gde je sam Bog trebao da prebiva.
Tužna je istina da se slične stvari odvijaju u mnogim vernicima u kojima prebiva Duh Sveti, i rade upravo ono što je Pavle rekao da ne rade, žaloste Svetog Duha. Bog je neko vreme trpeo izraelski narod, i sve što su oni radili, upozoravao ih je, davao im je mnoge šanse da se pokaju i vrate Njemu, ali oni nisu poslušali, već su išli iz lošeg u gore. Na kraju je je Gospod potpuno odstupio od njih, prepustio ih njihovim idolima, i na kraju ih je kaznio tako što je doveo narode da ih osvoje i unište hram. Verujem da isto može da se dogodi i nama ako pređemo granicu Božijeg strpljenja. Zato bolje da kao što je car Josija uradio sa tadašnjim idolima u hramu tako što ih je izbacio i spalio van grada, tako i mi da uradimo sa našim ličnim idolima, odnosno sa svim stvarima koje volimo i želimo više od Gospoda, i da popravimo hram, i obnovimo savez sa Bogom, postavimo pravog prvosveštenika u naš hram, Isusa Hrista koji neće dozvoliti da od Gospodnjeg doma postane razbojnička pećina, već će sve što ne dolikuje izbaciti napolje, kao što je to učinio kad je ušao u hram u Jerusalimu (Mk. 11,15-16). Doći će dan kad će čovek bezakonja, antihrist, sesti u hram i proglasiti sebe za Boga i mnogi će ga obožavati. Ali neka u našem hramu prebiva jedan pravi Bog.
"Dakle, više niste stranci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i Božji ukućani, nazidani na temelju apostola i proroka, a ugaoni kamen temeljac je sam Hristos Isus. U jedinstvu sa njim cela građevina je skladno povezana i izrasta u sveti Gospodnji hram. U jedinstvu s Hristom se ugrađujete u građevinu u kojoj Bog prebiva Duhom." (Ef. 2,19-22)
^vrh
misaone refleksije
MNOGO SIMPATIZERA A MALO UČENIKA
- Preuzeto sa Interneta
Pastor Jeremiah Steepek se obukao kao beskućnik, neobijan i u staroj odeći, te je takav otišao na bogosluženje u crkvu od 10.000 članova gde je trebao da bude predstavljen kao novi glavni pastor tog jutra. Hodao je oko 30 minuta samo da bi ušao u crkvu koja se punila mnoštvom ljudi a samo troje ljudi mu se osmehnulo i reklo: "Dobro jutro". Troje od 7-10.000 ljudi.
Zatim je tražio od ljudi nešto sitnog novca da kupi hranu... No, niko u crkvi ga nije primećivao.
Onda je sišao skroz napred i seo u prvi red a redari su mu odmah prišli i zamolili ga da ode i da sedne negde pozadi.
Ljude koji su prilazili pored njega do svojih mesta on je pozdravljao a oni bi ga ignorisali a zatim odmeravali i ogovarali njegov izgled.
Dok je tako sedeo u zadnjem delu crkve, i slušao najave sa bine. I kada je došao trenutak da se zajednici predstavi njen novi pastor, svi su uzbuđeno počeli da aplaudiraju. Čovek sa bine, gledajući u auditorijum je viknuo: "Pastor Jeremiah Steepek! Molim vas, dođite gore!"
Cela crkva se okretala i zagledala unaokolo aplaudirajući i sa radošću iščekivanja da se pojavi njen novi pastor.
Beskućnik koji je sedeo je ustao... i počeo da hoda niz prolaz... i niko ga nije primećivao dok se on nije počeo penjati na binu a onda su ovacije stale. Uzeo je mikrofon i ćutao je jedan trenutak... a onda je rekao:
"Onda će Car reći onima zdesna: 'Dođite, vi blagosloveni moga Oca, i nasledite Carstvo koje je za vas pripremljeno od postanka sveta! Jer, bio sam gladan - i vi ste mi dali da jedem; i žedan - i vi ste me napojili. Bio sam stranac - i vi ste me ugostili; i go - i vi ste me obukli. Bio sam bolestan - i vi ste me negovali; i u tamnici - i vi ste me posetili.' Tada će mu pravednici reći: 'Gospode, kad smo te to videli gladnog, i nahranili te; i žednog, i napojili te? Kad smo te videli kao stranca, i ugostili te; i golog, i obukli te? I kad smo te to videli bolesnog ili u tamnici, i posetili te?' A Car će im odgovoriti: 'Istinu vam kažem: kad god ste učinili nešto za jednog od ove moje najmanje braće, za mene ste učinili.' Potom će reći onima sleva: 'Idite od mene, prokleti, u večni oganj koji je pripremljen za đavola i njegove anđele! Jer, bio sam gladan, a vi mi niste dali da jedem; i žedan, a vi me niste napojili. Bio sam stranac, a vi me niste ugostili; i go, a vi me niste obukli. Bio sam bolestan i u tamnici, a vi me niste posetili.' Tada će mu ovi reći: 'Gospode, kad smo te to videli gladnog ili žednog, kao stranca ili golog, bolesnog ili u tamnici, a da ti nismo pomogli?' A on će im odgovoriti: 'Istinu vam kažem: kad god niste nešto učinili za jednog od ovih najmanjih, niste učinili ni za mene.' Tada će ovi otići da večno ispaštaju, a pravednici u večni život." (Matej 25:34-46 SSP)
Posle toga, on je pogledao prema zajednici i rekao im sve šta je doživeo tog jutra među njima... a neki su počeli plakati a mnogi su pognuli svoje glave u sramoti... On je tada dalje rekao: "Danas vidim samo okupljanje ljudi... skup ljudi koji ne liči na Crkvu Isusa Hrista. Svet ima dovoljno religioznih ljudi, ali ne i dovoljno učenika Isusa Hrista... Kada ćete vi postati učenici Isusa Hrista? Kada ćete razumeti da biti hrišćaninom je mnogo više od odlaženja u crkvu, već da je to biti i živeti poput Isusa, živeti prema njegovim zapovestima i učenju..."
^vrh
Smešna strana
ŽIVOTNA PROMENA

Da, brate. Koristimo Bibliju koju si nam poklonio,
i da znaš, ona nam je potpuno promenila i olakšala život...
^vrh
SIONSKA TRUBA je nezavisna (interdenominaciona) hrišćanska publikacija, neprofitabilnog karaktera, koja se bavi pisanjima o verskom životu.
Više detalja na stranici http://siont.net/desk/onama.php ili nam pišite na E-mail: siont.net@gmail.com.
|